Uz liturgijska čitanja 6. nedjelje kroz godinu razmišlja otac Anto Lozuk

Isus je zajedno s apostolima proveo noć u molitvi na jednom brdu. Brdo u biblijskom govoru označava mjesto susreta s Bogom. Isus se s apostolima popeo na Brdo jer je nakon toga zajedno s njima kanio sići među ljude. Srce mora biti ispunjeno Božjom ljubavlju da bi moglo pružati ljubav onima koji su presiromašni da bi mogli uzvratiti. Apostoli, u čijem središtu se nalazi Isus, predstavljaju Crkvu. Crkva je dar odozgor. Isus se s apostolima popeo na Brdo i zato da od Oca isprosi dar koji se zove Crkva.
Silazeći s Brda, Evanđelje veli, Isus i apostoli zaustaviše se na jednoj visoravni. Na ovoj visoravni čekalo ga je već veliko mnoštvo ljudi. Okupili su se tu iz svih krajeva: iz Jeruzalema i Judeje, iz Tira i Sidona, iz obalnih i kopnenih krajeva. Ovo mnoštvo predstavlja narode kojima će biti darovan dar Crkve. Svi oni popeli su se na ovu visoravan da susretnu Isusa i prime Njegov dar. Ova činjenica govori nam da se čovjek treba malko popeti, malko se potruditi da dobije dar odozgor. Kada je Gospodin došao, ljudi su pred Njega stavili svoj 'dar': nevolje i bolesti svih vrsta.
Gospodin je svojim blagoslovljenim rukama prvo ljudima ublažio boli i izliječio njihove bolesti. Onda se obratio mnoštvu i uputio im vrlo neobične riječi: „Blago vama, siromasi... Blago vama koji gladujete... Blago vama koji plačete... Blago vama kada vas ljudi pogrde i odbace...“ Isusova poruka, kao i njegovi zahtjevi, često puta šokiraju našu pamet i odbijaju naše srce. No, onima koji vjeruju, Isusova poruka postavlja čvrsto tlo pod nogama. Isus je sve primio od Oca: i svoj božanski i svoj ljudski bitak, i ovu Dvanaestoricu i dar Crkve, On zna da sav pripada Ocu. I mi moramo znati da od Oca preko Isusa primamo sve što imamo. Božji dar ne može stati u posudu koja je već prepuna drugih sadržaja. Siromaštvo, glad, plač, pogrde i odbacivanje ljudi – sve to zapravo predstavlja ispražnjenu i očišćenu posudu našega bića i našega života, posudu koja je spremna primiti Božji dar. Isus ne nudi sreću u zemaljskom smislu nego u nadzemaljskom. Prema toj sreći vode nas jedino vjera i nada. To je sreća koja dolazi do izražaja osobito u prostorima ljudske nesreće (siromaštvu, gladi, žalosti, progonstvu). Četverostruki JAO, koji slijedi nakon četverostrukog blaženstva, ne poništava ovu Radosnu vijest, nego je još više podvlači i naglašava. Četverostruki JAO naglašava da tu alternative nema. Postoji samo jedan put. To je put vjere, nade i ljubavi. To je put na kojemu se i momenti ljudske nesreće – siromaštvo, glad, plač, progonstvo – preobražavaju u blaženstvo.