Uloga crkvenih pokreta u biskupijama

(10. veljače 2007. – RV) Stavljajući se u službu Crkve, crkveni pokreti mogu svojim određenim karizmama i svojim vjerskim zanosom, pomoći biskupima u suočavanju s društvenim i vjerskim izazovima na početku ovoga tisućljeća – istaknuo je papa Benedikt XVI., primivši u audijenciju, 8. veljače, 80-ak biskupa prijatelja Pokreta fokolara, te oko 110 biskupa prijatelja Zajednice svetoga Egidija. Nakon susreta sa Svetim Ocem, biskupi iz cijeloga svijeta, prijatelji Pokreta fokolara, sastali su se s novinarima kako bi posvjedočili svoje zalaganje, kao i zalaganje lokalnih Crkvi u nekim od najmučnijih situacija aktualnoga stanja u svijetu. Njihovo iskustvo prati nit vodilju upravo završenoga skupa biskupâ, održanoga u Castel Gandolfu na temu „Krist raspet i napušten, svjetlo u kulturnoj noći“. U svjetlu vjere u uskrsloga Krista, u svakoj situaciji osobne i zajedničke patnje, duboko je ukorijenjena mogućnost otvaranja novim obzorima i bratskijem načinu života. To je ključ proživljenoga iskustva biskupâ, koje su iznijeli pred novinarima. Ta karizma jedinstva koju su izgradili među sobom, i zbog koje se – kako su kazali –nikada ne osjećaju sami, uz Isusovu ljubav, izvor je snage za nadvladavanje današnjih tmina. Tmina Burundija je progon Crkve, etnički sukob između plemenâ Hutu i Tutsi, ona je i nasilje, kojega je žrtva bio i sâm nadbiskup Simon Ntamwana, predsjednik Burundijske biskupske konferencije. Želio sam vidjeti što se događa u zatvorima, i molio sam Isusa za to, kako bih mogao svjedočiti o strahotama koja se događaju u mojoj zemlji, ali nisam mislio da bih i sâm mogao biti zatvoren samo zato što sam Hutu. Bio sam ponižen, trpio sam, ali tu sam bol živio zajedno s Isusom, koji je oprostio na Križu, pa sam tako i ja oprostio. Sada znam zašto me Isus spasio od smrti; imao je plan sa mnom, morao sam služiti jedinstvu svoje zemlje – kazao je u razgovoru za našu radio postaju burundijski nadbiskup Ntamwana.