Molitva je jedino sredstvo u borbi protiv Sotone

(09. veljače 2007. – RV) „Neka se kod tebe ne nađe nitko (...) tko se bavi gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom. Nitko tko bi čarao, zazivao duhove ili duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer, tko god takvo što čini, gadi se Jahvi“, riječi su Ponovljenoga zakona (18, 10-12) koje protiv vlasti sotone prate pastoralnu službu svećenika egzorcista u biskupijama čitavoga svijeta. Kako je prošlih dana kazao kardinal Severino Poletto, torinski nadbiskup, egzorcisti se u borbi protiv zloga ne služe prostačkim ili spektakularnim gestama, nego se jednostavno utječu vjeri i molitvi.
Osvrnuvši se na službu egzorcista u razgovoru za našu radio postaju otac François Dermine, egzorcist i profesor Moralne teologije, kazao je kako se kad se govori o egzorcizmu misli na svećenika koji obavlja tu službu. A u stvarnosti egzorcist ima malo slučajeva koji se odnose na opsjednute osobe, jer oni koji mu se obraćaju ponajviše trpe od raznih vrsta proganjanja koja nemaju veze s opsjednućem. U pravim slučajevima opsjednuća, đavo se obično služi osobom koju je opsjeo, obično nad njezinom dušom nema vlasti, ali ima nad tijelom. Čak se služi njezinim udovima, glasom kako bi se očitovao i govorio. To je biće koje mrzi čovještvo i to otvoreno izjavljuje. Veoma često predstavlja se elegantnom vanjštinom, a u stvarnosti jedva uspijeva sakriti svoju mržnju prema čovještvu i poglavito prema Bogu. Predstavlja se, dakle, kao nadmoćno biće, kao biće koje želi zamijeniti Boga. Sotona želi ostaviti takav dojam, premda – budući da je inteligentno biće – jako dobro zna da je stvorenje bez daljnjega jače od nas, ljudskih bića, ali neizmjerno slabije od Boga – istaknuo je otac Dermine.
Na upit novinara tko je u najvećoj opasnosti da upozna Sotonu, kazao je kako najviše riskiraju osobe koje su znatiželjne prema okultizmu, ili koje žele pobjeći iz svoje ljudske ograničenosti, vezane uz vrijeme i prostor, obraćajući se gatalcima iz karata, čarobnjacima kako bi postigli učinke ili spoznaje koje Bog apsolutno ne namjerava omogućiti ljudskome biću. Inače bi se u suprotnome našao u situaciji da ukine ljudsko stanje koje je On želio. Takve su dakle osobe užasno izložene đavolskome utjecaju, jer okultizam – kad nije riječ o opsjenarstvu – bez daljnjega zahtijeva, manje-više prikriven, zahvat sotone. Sa sociološkoga gledišta ne vidim posebnu kategoriju osoba koja bi više od druge mogla biti zavedena – kazao je otac Dermine i dodao kako pojava pogađa žene više od muškaraca, jednostavno stoga što one manje suprotstavljaju razumske zapreke eventualnome đavolskom utjecaju.
Govoreći o borbi protiv vlasti sotone, kazao je kako nema drugoga sredstva osim molitve. Očito je kako nije riječ o molitvi samoga egzorcista nego i o molitvi Crkve. Ja sam službeni egzorcist. Samo mi to omogućuje vršiti egzorcizam i daje mi snagu za obavljanje te službe, inače bi to bio osobni rat i stoga izgubljen u borbi s đavlom. Budući da sam službeni egzorcist jedne biskupije, znam da sa mnom i preko mene moli čitava Crkva, to mi daje ogromnu snagu, a to je jedina moć koja može pobijediti protivnika. Uz molitvu je potrebna vjera same žrtve, jer same žrtve sa svojom vjerom u konačnici uspijevaju svladati prepreku – zaključio je otac Dermine.