Papa primio u audijenciju biskupe prijatelje Pokreta fokolarina i Zajednice svetoga Egidija

(08. veljače 2007. – RV) Stavljajući se u službu Crkve, crkveni pokreti mogu svojim određenim karizmama i svojim vjerskim zanosom, pomoći biskupima u suočavanju s društvenim i vjerskim izazovima na početku ovoga tisućljeća – istaknuo je papa Benedikt XVI. biskupima, prijateljima Pokreta fokolara, te skupini biskupâ, prijateljâ Zajednice svetoga Egidija, koje je danas primio u audijenciju, u prigodi njihovih godišnjih skupština. Na duhovnoj razini, znak su „zajedništva među karizmama“; a na ljudskoj, potpora misionarskome djelovanju Crkve, u traženju pravednosti i mira, te solidarnosti s južnim dijelom svijeta, počevši od Afrike – glavna su obilježja crkvenih pokretâ, o kojima je Sveti Otac govorio primivši biskupe koji već dugo dijele ideale dviju, među najvećima, udruga vjernika nazočnih u Crkvi – Pokret fokolara, koji je utemeljila Chiara Lubich, te Zajednica svetoga Egidija, čiji je utemeljitelj Andrea Riccardi. Svake se godine biskupi, prijatelji tih dvaju pokreta, susreću na skupovima koje organiziraju te dvije crkvene stvarnosti, kako bi proživjeli trenutke biskupskoga bratstva i molitve. „Krist, raspet i napušten, svjetlo u kulturnoj noći“, naslov je ovogodišnjega skupa fokolarina, dok je „Globalizacija ljubavi“ tema skupa Zajednice svetoga Egidija.
Sveti je Otac podsjetio kako je više puta istaknuo vrednotu karizmatske dimenzije crkvenih pokreta, kao što je prije njega to činio i Ivan Pavao II. Čini mi se da je ovaj susret karizmi jedinstva Crkve, u različitosti darova, ohrabrujući i važan znak. Dok sam još bio profesor, a poslije kardinal, imao sam prigode izraziti to svoje uvjerenje, da su pokreti stvarno dar Duha Svetoga Crkvi, i upravo u susretu karizmi pokazuju i bogatstvo darova, kao i jedinstva vjere – kazao je Papa. Spomenuvši se susreta uoči Duhova prošle godine, kada su se na Trgu svetoga Petra okupili desetci tisuća članova različitih pokretâ, Sveti je Otac ponovno istaknuo kako Duh Sveti želi mnogolikost pokretâ, u službi jednome Tijelu, koje je Crkva. To se ostvaruje kroz službu onih koje je On postavio da upravljaju Crkvom Božjom, odnosno biskupâ u zajedništvu s Petrovim nasljednikom. (…) U bogatome zapadnom svijetu, u kojemu, iako je nazočna relativistička kultura, ne nedostaje proširena želja za duhovnošću, vaši pokreti svjedoče radost vjere, ljepotu kršćanskoga života, i veliku ekumensku otvorenost – napomenuo je Papa.
Iz zajedništva institucionalne i karizmatske Crkve može proizići vrijedan poticaj za obnovljeno zalaganje Crkve u naviještanju i svjedočenju Evanđelja nade i ljubavi na svakom mjestu u svijetu – kazao je nadalje Sveti Otac. Čovjek, iako je daleko, za kršćanina nije nikada tuđinac. Zajedno je moguće suočiti se, uz veći zanos, s izazovima koji nas potiču na žurno djelovanje, na početku ovoga trećeg tisućljeća; tu prije svega mislim na traženje pravednosti i mira, te na žurnu izgradnju bratskijega i solidarnijega svijeta, počevši upravo od zemalja iz kojih dolaze neki od vas, a koji su izmučeni krvavim sukobima. Posebice mislim na Afriku, kontinent koji nosim u srcu i za koji se nadam da će konačno doživjeti vrijeme stabilnoga mira i istinskoga razvoja - kazao je Sveti Otac te na koncu dodao kako će sljedeća Sinoda afričkih biskupa sigurno biti prigoda za isticanje velike Božje ljubavi prema voljenim afričkim narodima.