III. kongres o smrtnoj kazni

(03. veljače 2007. – RV) Smrtna kazna, ta neobjašnjiva i dramatična praksa još postoji u brojnim zemljama. Kako bi se utvrdilo trenutačno međunarodno stanje smrtne kazne, Savez protiv smrtne kazne, međunarodno tijelo Zajednice svetoga Egidija, 1. veljače u Parizu otvorio je „III. međunarodni kongres protiv smrtne kazne“. Osvrnuvši se na smrtnu kaznu u svijetu u razgovoru za našu radio postaju, Mario Marazziti, glasnogovornik Zajednice svetoga Egidija, kazao je kako je 40 država u posljednjih petnaest godina ukinulo smrtnu kaznu. Dakle, raste uvjerenje da je smrtna kazna neprihvatljiva, barbarska, beskorisna, nehumana, ponižavajuća za društvo i državu, te da ju treba, poput sužanjstva i torture, staviti u povijesni pretinac. Ali velike države – Indija, Kina, Sjedinjene Države, Japan i brojne arapske države – primjenjuju smrtnu kaznu, a to stvara veliku proturječnost. Donošenje rezolucije na skupštini Ujedinjenih naroda za moratorij na smrtnu kaznu može biti novi poticaj, ali to nije lako ostvariti – zaključio je Marazziti.
Govoreći o javnome mnijenju u Sjedinjenim Državama, kazao je kako je skandal oko nevinih – do sada 124 – koji su bili u odjelu smrti; užas zbog agonije osoba nakon smrtne injekcije, užas zbog električne stolice; užasi stvaraju nemir i stoga se traži alternativa. Smrtnom se kaznom služe totalitaristički režimi kako bi se obračunali s političkim protivnicima, vjerskim i etničkim manjinama, a u demokratskim zemljama smrtna kazna služi za obračunavanje s društvenim manjinama, jer se umjesto rješavanja socijalnih problema izgrađuju zatvori, a smrtna kazna u javnome mnijenju u konačnici stvara ideju o žestokoj borbi protiv kriminala. U stvarnosti se samo opravdava kulturu smrti, pa čak i na državnoj razini. To je jasno pokazalo Sadamovo vješanje. Sadam je odgovoran za brojne zločine, ali je u njegovom slučaju riječ o pravdi pobjednika, a pravda pobjednika treba biti pravičnija od pravde onoga koga treba ubiti. Svijet bi uistinu veoma puno dobio da je Sadam pošteđen, upravo radi očitovanja više razine pravde i uljudbe – istaknuo je Marazziti i dodao kako drugi dramatičan vidik smrtne kazne, o kojemu svjedoči kanadsko izvješće, jest trgovina organima pogubljenih. To je dokaz kako je smrtna kazna sastavni dio mehanizma kulture smrti, pa čak i biznisa – zaključio je Marazziti.