2007-01-31 19:04:30

Opća audijencija srijedom


(31. siječnja 2007. – RV) Od Pape pa do najponiznijeg vjernika, svaki kršćanin je poslužnik Evanđelja i Crkve. Svi su pozvani na svetost, jer također i među svecima bilo je suprotnosti jer do svetosti se ne dolazi životom bez grijeha nego sposobnošću obratiti se od grijeha. Ove misli obilježile su opću audijenciju Benedikta XVI. koju je slavio u dvorani Pavla VI. zajedno s 8 tisuća vjernika, a bila je posvećena likovima trojice drugova u poslanju Svetog Pavla: Barnabe, Silvana i Apolona.
Tri apostola, tri uzora “nesebičnosti i velikodušnosti”, povezani time što su u različita vremena i razne načine bili suradnici svetoga Pavla i, dakle, primjeri jedinstva u Crkvi koja ne pravi razlike u posveti službi Evanđelju i njegovim službenicima. I kada su ljudske ograničenosti zapreka razumijevanju čak i kod najprosvjetljenijih apostola, ovo postaje “utješno” jer ih se pokazuje kao ljude koji su postigli cilj, a ne kao predodređenu elitu. Uspoređujući mudrost bibliste s istinskom ljudskošću likova u središtu svoje kateheze, Benedikt XVI. je istaknuo profile Barnabe, Silvana i Apolona, drugova Svetog Pavla na prvom misijskom putovanju, ali također ljudi koji su imali problema u međusobnim odnosima, čak i oštrih, među sobom ili u zajednicama koje su ih primile. Najpoznatiji slučaj, podsjetio je Papa, jest onaj Barnabe, koji je prvi raspršio sumnje o Saulovu obraćenju u nepovjerljivoj Jeruzalemskoj zajednici, prvi koji je s Pavlom podijelio prvo apostolsko putovanje, ali također i prvi koji se sukobio s njim o nazočnosti Ivana Marka na drugom putovanju: “Dakle postoje i među svecima otpori, neslaganja, sporovi i to mi se čini jako utješno, jer vidimo da i sveci nisu pali s neba, nego su bili ljudi kao i mi, s problemima i grijesima. Ali svetost se ne sastoji u tome što nisam nikada pogriješio ili sagriješio, svetost raste u sposobnosti obraćenja, kajanja, u spremnosti ponovno započeti i poglavito u sposobnosti izmirenja i oproštenja. To nas čini svecima i svi možemo naučiti taj put svetosti”. Ako je Barnaba sa svojom početnom raspoloživošću prema Saulu iz Tarza, bio onaj koji je, kako je primijetio Benedikt XVI., “vratio Pavla Crkvi”, Sila ili Silvan, bio je onaj koji je pratio Pavla, nakon što se rastao od Barnabe, na putovanjima u Makedoniju između Filipa i Soluna. Smatran je, pojasnio je Papa, zajedno s Pavlom i Timotejem “supisac” poslanica Solunjanima. Činjenica koja nije marginalna: “Ovo mi se također čini važnim: Pavao u Crkvi ne želi sve sam raditi, nego se služi brojnim i raznim suradnicima u “mi” Crkve. Pavlov “ja” nije “ja” izoliran, nego”ja“ u “mi” Crkve, u “mi” apostolske vjere.
Treći Pavlov sudrug je Apolon, Židov iz egipatske Aleksandrije. Kada, nakon obraćenja, stiže u Korint propovijedati Evanđelje, njegova sposobnost u naviještanju izazvala je takvo divljenje da su ga korintski kršćani suprotstavljali drugim članovima Crkve. Nova opreka koja je provocirala Pavlove reakcije: “ni ja, ni Apolon - kaže on - nismo ništa drugo doli diakonoi, to jest jednostavni poslužitelji, po kojima ste vi došli do vjere, svatko s “različitim zadatkom”. Također, istaknuo je Benedikt XVI. odavde možemo izvući pouku: “Ta riječ vrijed i danas. Svi, Papa, kardinali, biskupi, svećenici, laici, svi smo ponizni Isusovi služitelji. Služimo koliko možemo Evanđelju prema našim darovima i molimo Boga da poraste danas njegovo Evanđelje, njegova Crkva”, kazao je Papa.







All the contents on this site are copyrighted ©.