O braku između kršćana i muslimana

(20. siječnja 2007. – RV) U slučajevima braka između katolika i muslimana, potrebna je razboritost i odvažnost – istaknuto je u dokumentu talijanskih biskupa, objavljenome prije godinu dana, ali koji je i dalje vrlo aktualan. U talijanskome su društvu, primjerice, potaknute brojne rasprave o temi doseljeništva, i to u svrhu pronalaženja političke, društvene i kulturne ravnoteže koja će moći upravljati ovom sve češćom pojavom, koja obuhvaća i mješovite brakove; i njih je – prema statističkim podatcima - također sve više. Stoga je korisno prisjetiti se dokumenta Talijanske biskupske konferencije, pod naslovom „Brakovi između katolika i muslimana u Italiji“, koji je bio i kritiziran, a posebice njegovi dijelovi u kojima biskupi preporučuju „razboritost“ i „odvažnost“ u razmatranju životnih i crkvenih posljedica takvih brakova. Na upit novinara naše radio postaje zašto je biskupska konferencija uzela u razmatranje posebno brakove između kršćana i muslimana, msgr. Domenico Mogavero, dotajnik Talijanske biskupske konferencije, je kazao kako upravo taj slučaj ima najviše problematičnih vidika. Valja podsjetiti kako takvo stajalište o razboritosti i odlučnosti, koje u biti ne preporučuje bračne zajednice između katolika i muslimana, dijele i muslimanske vjerske vlasti – istaknuo je, te kao primjer naveo problem odgoja djece. Uz svu dobru volju, inteligenciju i sposobnost za dijalog u tom pitanju, lako dolazi do razmimoilaženja i problema, jer će svaki supružnik željeti odgajati djecu u vlastitoj vjeri – napomenuo je msgr. Mogavero.