Molitvena osmina za jedinstvo kršćana

(18. siječnja 2007. – RV) Prvi dan Molitvene osmine za jedinstvo kršćana započeo je željom, koju je papa Benedikt XVI. izrazio jučer tijekom opće audijencije, da se naprave važni koraci na putu zajedništva svih Kristovih učenika. Od danas pa do 25. siječnja, brojne su inicijative koje su potaknule crkvene zajednice u cijelome svijetu, a koje polaze od riječi iz Markova Evanđelja, koje su također naslov ovogodišnje molitvene osmine: „Gluhima daje čuti, nijemima govoriti“.
Osvrnuvši se na tu temu u razgovoru za našu radio postaju, msgr. Eleuterio Francesco Fortino, dotajnik Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana, pojasnio je na koji se način, iz godine u godinu, izabire tema tjedna molitve za jedinstvo kršćana. Od 1975. godine, tema se izabire na duži, ali i više ekumenski način – kazao je msgr. Fortino te pojasnio kako se svake godine – tako da to jednom učini Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana, a jednom Ekumensko vijeće Crkvi - zatraži da ekumenska skupina neke zemlje predloži temu i neke elemente za njezin razvoj. Ove je godine to zatraženo od kršćanskih zajednica Južnoafričke Republike, koje su ovu temu izabrale možda zbog posebne situacije u toj zemlji, u kojoj kršćani osjećaju da se ne govori dovoljno o potrebama toga područja – riječ je o pitanjima rasizma, iskorištavanja, siromaštva, nedostatka zdravstvene zaštite, i drugih životnih potrebâ. Njihovo je razmišljanje stoga bilo: Valja imati jezik za govoriti, a istovremeno i uši za slušati ono što nam Gospodin govori i o tim potrebama ljudske zajednice – napomenuo je msgr. Fortino. Tjedan molitve za jedinstvo kršćana prigoda je za utvrđivanje stanja u odnosima među raznim kršćanskim vjeroispovijestima. Odnosi između katolika i luterana vrlo su živi, kako svjedoči dokument koji je prošle godine sastavilo Međunarodno luteransko-katoličko povjerenstvo, a koji je otvorio nove perspektive u ekumenskoj ekleziologiji. Velečasni Matthias Türk, koji u Papinskome vijeću za promicanje jedinstva kršćana vodi odjel za odnose između Katoličke i Luteranske Crkve, napomenuo je kako, unatoč razlikama koje ostaju i dalje, luterani i katolici se slažu što se tiče apostolstva Crkve, i priznaju istinsko apostolstvo tradicije drugoga, te dodao kako spomenutim dokumentom povjerenstvo pokazuje kako ojačati različite elemente u životu luteranskih i katoličkih zajednica, a u svrhu produbljivanja stvarnoga, ali još uvijek nesavršenoga, zajedništva koje postoji među katolicima i luteranima na svjetskoj razini.