(17. siječnja 2007. – RV) „Na putu održive pokretljivosti“, naslov je zaključnoga
dokumenta II. međunarodnog susreta o dušobrižništvu vezanome uz prometnice, koji je
početkom prosinca prošle godine organiziralo Papinsko vijeće za dušobrižništvo selilaca
i putnika. U svojoj poruci za taj susret, Sveti je Otac izrazio zadovoljstvo zbog
toga pothvata, usmjerenoga na produbljivanje i poticanje pastoralnoga djelovanja u
korist onih koji rade ili žive na cesti. Kako bi se zaštitio život, valja poštivati
prometna pravila, čije kršenje dovodi do teških gubitaka ljudskih života – prva je
misao kardinala Renata Raffaela Martina, predsjednika spomenutoga papinskog vijeća.
Nadbiskup Agostino Marchetto, tajnik vijeća, povezuje apostolat ulice sa znakom vremena,
odnosno s ljudskom pokretljivošću, te ističe dva velika vidika te pojave: migracije
i putovanja. Iz dokumenta su nadalje vidljive pastoralne potrebe svijeta prometnica,
odnosno pitanje kako organizirati pastoral na ulicama, prometnicama, odmorilištima,
i uslužnim objektima na postajama uz prometnice, a koji, osim onih koji žive i rade
na cestama: vozači kamiona, automobila, te svi oni koji zbog posla prelaze dug put,
uključuje i one koji na cesti trpe: maloljetnici, iskorištavani muškarci i žene, te
beskućnici. Za njih pastoral treba shvatiti kao pogled milosrdnoga Samarijanca, i
pretvoriti se u nazočnost prihvata i služenja – istaknuto je u dokumentu. Cilj je
povećati pastoralnu pozornost radi sigurne i održive pokretljivosti koja poštuje život,
čovjeka, njegovo dostojanstvo, pravâ, i njegovu sudbinu. Sve to valja učiniti uzevši
u obzir da je stanje mladeži i ženâ ulice, te beskućnikâ, vrlo osjetljivo, te stoga
na njihovu neizraženu potrebu za spasom, i na njihovu nesigurnost, valja odgovoriti
idući im u susret tamo gdje oni jesu, na ulici, a ne čekajući ih samo u savjetovalištima
– stoji u dokumentu. Na tom području ima i iskustava koja su iznijeta u dokumentu.
Tako je, primjerice, u Brazilu uobičajen kamion-kapela u kojemu se služi Sveta Misa
na mjestima za odmor uz velike prometnice, ili pak prijateljski telefon za vozače
kamiona, putem kojega vozači uspostavljaju kontakt sa svećenikom ili nekim drugim
pastoralnim djelatnikom, a o kojemu je svjedočanstvo iznio nacionalni ravnatelj za
selilaštvo Njemačke biskupske konferencije. Ima i onih koji su među prometnicama mislili
i na željezničku mrežu. Tako je kapelan glavne rimske željezničke postaje Termini
prikazao dušobrižništvo posvećeno djelatnicima te postaje, u okviru kojega ih ono
prati u njihovu radu– kako je istaknuo kapelan - više nazočnošću nego govorima. Što
se tiče zalaganja u korist beskućnika i djece ulice, istaknut je rad Zajednice svetoga
Egidija, koja ne djeluje samo u Italiji i Europi, nego i u Africi, Latinskoj Americi
i Aziji. U dokumentu je spomenuto i dugogodišnje pastoralno iskustvo ženskih redovničkih
zajednica, a u svrhu pomoći ženama i maloljetnicima, žrtvama trgovine i iskorištavanja
na ulici. Na koncu dokumenta istaknuto je kako Crkva sa zanimanjem i brigom prati
ljudski hod, prema Božjoj volji u Kristu. Gdje je čovjek sa svojim radostima i bolima,
tamo je Crkva, sa svojom pastoralnom nazočnošću, a ta se crkvena pozornost izražava
u propovijedanju Evanđelja kroz svjedočanstvo, riječi, i pastoralno djelovanje na
onim mjestima i u onim sredinama gdje suvremeni muškarci i žene vode posebni oblik
života, koji ovisi o radnoj odgovornosti ili o pokušaju preživljavanja.