Večernja misa na svetkovinu sv. Stošije

Središnje večernje misno slavlje na blagdan sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije, koja povezuje zadarsku katedralu sa crkvama u Srijemu i Samoboru, okupilo je u ponedjeljak 15. siječnja tisuće vjernika u katedrali i na trgu ispred nje. Misno slavlje predvodio je mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić.
Po smrti do pravog života, po odricanju do prave ljubavi, po služenju do prave časti, glavna je poruka biskupa Perića na blandan sv. Stošije, autentične Isusove vjernice i učenice, čije ime znači Vazmenka ili Uskrsnica. Spaljena na lomači 304. god., bila je bačena u zemlju da joj se zatre "ime i sime". A ona, jer je od Isusova nabujala pšenična zrna, u povijesti je isklijala u milijunima imena Stošija; provrela iz zemlje u tisućama oltara, slika, crkava i katedrala. Zagovornica milijuna zaziva i molitava za duševne i tjelesne potrebe. Da je Stošija bila glumica svoga doba, istrunula bi za života. Ne bi za nju nitko znao, kamoli Crkva Božja koja svjedokinje vjere i morala nagrađuje čašćenjem na oltarima, rekao je biskup Perić. Samo se žrtvovanjem tjelesnog života postiže vječni život, istaknuo je, upitavši "nije li i slobodna i suverena Hrvatska rezultat zrna pšeničnog koje je padalo u zemlju na Bleiburškom polju, u Kolonama smrti, Hrvatskom proljeću, Domovinskom ratu i Haškom mraku". I kako se ne radovati nad ovih 15 godina slobode i borbe, napretka i mira za dobro svih građana, koji će biti to sretniji što se budu više držali Isusova zakona i zrna, poručio je biskup Perić. Istaknuo je potrebu opredjeljenja: ili svjetovnog za zemaljske račune ili mučeničkog za Božje ciljeve, vjernost Bogu ili vjernost tjelesnom životu. Čovjek pravo vrednuje i stječe svoj zemaljski život ne štedeći ga. Bog mu nije dao život da ga čuva za sebe, nego da ga troši za druge u obitelji i službi. Kad se sebično sabire i skuplja, to se sebeljublje ucrva; a kad se nesebično dijeli, onda se ljubav množi, poručio je biskup Perić, dodavši da se pravi vjernik ne zanima koliko može na ovome svijetu za sebe steći, nego koliko može drugome darovati. Ne zalaže se za trenutačnu korist na zemlji, nego za vječnu sigurnost na nebu. Tko želi služiti Isusu, ne može služiti svome egoizmu, istaknuo je. Isus je prvi pokazao da mu je beskrajno više do proslavljena života kako ga je Bog planirao, nego da očuva zemaljski život od zlikovaca i ubojica koji su mrzili Istinu, Dobrotu i Ljepotu. I danas je na snazi Isusova poruka: Tko želi svoj život očuvati prema mjerilima ovog svijeta, gubi ono što život čini trajno vrijednim, rekao je biskup Perić. Upozorio je i na protivljenje odgoju mladih na području spolnosti prema crkvenoj nauci i na eutanaziju koju nazivaju "pomoć pri umiranju, dostojanstvena smrt". "Samo kad čovjek počinje pokapati svoje osobne interese i sebične težnje, može donijeti pravi rod. Samo Bog daje vrijednost stvarima i smisao životu, a ne anonimne glasačke kutije i besmisleni telefonski glasački postotci večernjih televizijskih igrarija", upozorio je biskup Perić. Povijest sa zahvalnošću spominje one koji su služili drugima, poput sv. Stošije. Nasuprot gledanju na osvajanje zemaljske moći ili upravljanje drugima kao ideal života, Isus je gledao na svoj križ kao na svoju slavu. Učio je da se u Božjim očima postaje velik služenjem nemoćnima, da će se izgaranjem i trošenjem sačuvati prava klica života. "Tko se bude držao Isusova pravila i puta, doživjet će njegovu sudbinu križa i umiranja na zemlji, ali će živjeti vječno proslavljen na nebesima", poručio je biskup Perić.