Prof. Baggio o vjerskoj slobodi

(14. siječnja 2007. – RV) Talijanska biskupska konferencija izrazila je „čuđenje i zaprepaštenje“ zbog izjava Paola Ferrera, ministra socijalne solidarnosti, koji je razmišljanje biskupa Giuseppea Betorija, glavnoga tajnika Talijanske biskupske konferencije, o vjerskoj slobodi nazvao „mračnjačkim stajalištem“ Crkve, o kojemu ne treba voditi računa“. Naime, biskup je ustvrdio kako „jednaka sloboda za sve konfesije ne uključuje potpunu jednakost postupanja“, budući da treba voditi računa o stvarnosti zemlje.
Osvrnuvši se na izjavu talijanskoga Ministra u razgovoru za našu radio postaju Antonio Maria Baggio, profesor političke etike na Papinskome sveučilištu 'Gregoriana', kazao je kako izjava očituje ideološko stajalište, a u biti je problem u tome. Dati istu stvar svim različitim vjerskim organizacijama proizvodi nepravdu, u biti je nepravedno, jer ako se različitim stvarnostima da ista stvar, stvara se nepravedno stanje. To je pogrešno razmišljanje poput razmišljanja o „ravnodušnoj državi“. U nekim zemljama, ustvari, država drži kako je vjera privatna stvar i nepostojanje zakona koji se odnose na vjeru značilo bi da država dopušta slobodu samo ako sve te vjerske pojave ni na jedan način ne zadiru u javno područje – istaknuo je profesor. Na primjedbu našega novinara kako Crkva u državama s većinskim muslimanskim stanovništvom zahtijeva vjersku slobodu, ali ne niječe da je njihova religija bitna sastavnica povijesne i kulture baštine pojedine zemlje, kazao je kako to ovisi o ideologiji i posebnim interesima. Kršćanstvo je dakle, govoreći o Italiji, poglavito Katolička Crkva, rodilo ideje koje su danas bit demokracije: pojam slobode, savjesti, jednakosti, ljudskih prava. Oni koji kritiziraju našu vjeru čine to ne znajući da im je upravo naša vjera osigurala slobodu i sigurnost kako bi ju mogli kritizirati. Rekao bih još više: samo poimanje racionalnosti s kojom se organizira demokracija povezano je s onim što je kršćanstvo unijelo u povijest. Možda, strahuje se od stvarne i žive nazočnosti koju Crkva, bilo kao organizirane skupine bilo kao pojedinci, još ima na društvenome polju – primijetio je profesor.
Osvrnuvši se na vjersku slobodu, kazao je kako se u saborskome dokumentu 'O ljudskome dostojanstvu' vjerska prava pridružuje općim ljudskim pravima. U Crkvi je dozrjela ideja kako se ne može braniti samo jedno pravo – ono vjersko – nego ljudska prava treba braniti u njihovoj cjelovitosti. To je Crkva kroz povijest naučila i postalo je njezino uvjerenje. Sada postoji podudarnost između onoga što Crkva brani, jer je po bogatstvu vjere upoznala čovjeka, i onoga što sam čovjek shvaća i počinje stavljati unutar bogate baštine ljudskih prava. Dakle, kad biskup Betori kaže: Pozornost, jer nekritičko priznavanje nekih uvjerenja koja postoje u nekim religijama krši ljudsko dostojanstvo“, ne brani samo vjersko nego i ustavno načelo. Uostalom, susreti su pape Benedikta XVI. i talijanskoga Predsjednika pokazali kako imamo veoma čvrstu podudarnost između općih etičkih načela i obrane osobe, a sve to stoji u talijanskome Ustavu i u potvrdama koje nalazimo u saborskoj konstituciji Gaudium et Spes – kazao je profesor i dodao kako su neka brkanja između laičnosti i laicizma uistinu namjerna, netko to uistinu želi. Kad branimo specifičnost katoličke nazočnosti u Italiji, branimo cjelovitost načela i vrednota koji predstavljaju dobro za sve, a ne samo za katolike – zaključio je profesor Baggio.