U Italiji je otvorena rasprava o vjerskoj slobodi, naime u Parlamentu se raspravlja o njezina dva zakonska prijedloga

(12. siječnja 2007. – RV) U Italiji je otvorena rasprava o vjerskoj slobodi, naime u Parlamentu se raspravlja o njezina dva zakonska prijedloga. Stoga je Ustavno povjerenstvo Zastupničkoga doma započelo saslušanja predstavnika raznih konfesija. Katoličku Crkvu predstavlja biskup Giuseppe Betori, glavni tajnik Talijanske biskupske konferencije, i Venerando Marano, docent crkvenoga prava i ravnatelj Pravnoga motrišta Biskupske konferencije. Crkva u Italiji je izrazila „pozitivnu ocjenu“ zbog reformatorskoga duha dvaju tekstova, odobravajući proces demokratske rasprave „u okviru stvarnoga pluralizma i ispravne laičnosti“. Ali postoje čvorišne točke koje treba produbiti i pojasniti kako se ne bi u kontekstu rastućeg „interkulturalizma i multietničnosti“ otvorio put opasnim pravnim zastranjenima. Te su primjedbe – koje je iznio biskup Betori – izazvale reakcije među uglednicima drugih religija i u političkim krugovima.
Osvrnuvši se na spomenute reakcije u razgovoru za našu radio postaju, profesor Marano kazao je kako reguliranje vjerske pojave, koje jasno proizlazi iz ustavnoga nacrta, s jedne strane svim konfesijama priznaje potpunu jednakost u slobodi, a s druge pak, kako je uređeno i predviđeno ustavnim člankom 7, za Katoličku Crkvu predviđa različit pravni status, dok pravni položaj drugih konfesija određuje članak 8, stavak 2 i 3. S obzirom na Ustav ne može se predviđati iste norme za različite stvarnosti. Predviđanje različitih disciplina nije diskriminacijsko, nego ono odgovora ispravnome tumačenju načela jednakosti. To nije, kako netko smatra, korak natrag, nego je poštivanje povijesne stvarnosti i osnovnih načela državnoga pravnog uređenja. Želim podsjetiti kako su pravna znanost i komentatori reviziju Konkordata s Katoličkom Crkvom 1984. godine, unatoč različitom postavljanju prema Katoličkoj Crkvi, smatrali sukladnom s Ustavom.
Na primjedbu našega novinara kako Biskupska konferencija zahtijeva od države da ne prizna stvarnosti „koje su u oprečnosti s temeljnim ljudskim pravima i načelima građanskoga suživota“, kazao je kako je to prije deset godina bilo nedvojbeno. U novije doba su se u našoj zemlji proširili vjerski pokreti koji nemaju veze sa židovsko-kršćanskom tradicijom, a oni – kako je istaknuo glavni tajnik Biskupske konferencije – izazivaju reakcije nepovjerenja i društvene uzbune. Poznato je kako su se u našoj zemlji u posljednje vrijeme ukorijenile društvene skupine s kulturnim i vjerskim identitetom različitim od tradicionalnih skupina. U odnosu prema njima sada se zamjećuje potreba mudre procjene, kako se ne bi dogodilo da budu priznate i jamčene prakse i teorije oprečne temeljnim načelima naše pravne stečevine i našega suživota – istaknuo je profesor.
Osvrnuvši se na mnogoženstvo, kazao je kako se najviše raspravlja o tom problemu. Ustvari, ispravno čitanje zakonskih prijedloga ne upućuje na izvor priznavanja ni podupiranja poligamije. Poligamija nema ništa zajedničkoga sa zakonskim prijedlogom o vjerskoj slobodi, a naše pravno uređenje zabranjuje i kažnjava poligamiju, jer je protivna temeljnim načelima ustavnog uređenja – upozorio je profesor.
Na upit što znači da Konkordat nije pravo nego stvar državne obzirnosti, kazao je kako nije riječ o nekoj novosti, nego o potvrđivanju onoga što su u praksi poštovale sve Vlade, a to ima svoje opravdanje u Ustavu. Odluka o eventualnom sklapanju sporazuma s nekom konfesijom prepuštena je prosudbi Vlade, naravno da ona nije proizvoljna, nego se temelji na pretpostavkama i objektivnim parametrima; to treba tako ostati, jer treba isključiti, ograničiti, izbjeći opasnost da subjekti koji nemaju ništa s religijom, pozivajući se na pravo na sporazum, koje u stvari ne postoji, zahtijevaju bilateralno zakonodavstvo. Pretpostavite da sotonski kult zahtijeva da bude priznat kao vjerska skupina, ili da neka ateistička skupina bude priznata na temelju zakona o vjerskoj slobodi, ili da neke nove pseudo-religije zahtijevaju sporazum: na temelju ispravne uporabe diskrecije koju naš sustav predviđa u korist države treba odbaciti sve te pretpostavke – zaključio je profesor Marano.