Uz liturgijska čitanja blagdana Svete Obitelji razmišlja vlč. Ivica Ivanković-Radak

Nedjelju u sklopu božićne osmine Crkva na osobiti način posvećuje obitelji. Kršćani slaveći Božić pred očima imaju Svetu Obitelj Isusa, Marije i Josipa! Dok smo još svi pod dojmovima božićnih blagdana, valja promišljati i ponajviše moliti za naše obitelji. Čut ćemo u prvom čitanju iz prve knjige o Samuelu dirljivo svjedočanstvo o rođenju kralja Samuela. Njegova majka zahvaljuje Jahvi jer joj je uslišao molitvu i podario joj dijete, s obzirom da ranije nije mogla roditi. Majčinska ljubav prema djetetu Samuelu, znak je ljubavi prema životu. Za nju je to ponajprije Božji dar, pa zato zahvaljuje Bogu ovim riječima: „Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišao prošnju kojom sam ga prosila. Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve!“ (1Sam 27-28) Majčinstvo i život dva su božanska dara. Nazočnost djece u obitelji znak je da se život nastavlja i očiti je dokaz Božjeg čudesnog stvaralaštva.
U Evanđelju čitamo zgodu kada su Marija i Josip, prema običaju izraelskog naroda prigodom proslave Pashe hodočastili u jeruzalemski hram. Ističe se da je Isus napunio dvanaest godina, što je značilo da je navršio vjersku zrelost, tj. stekao je punu odgovornost, prava i dužnosti prema židovskom Zakonu. Stoga je i Isus pošao na hodočašće sa svojim roditeljima. Pri povratku, događa se to da se on zadržao u Hramu raspravljajući s učiteljima, izdvojivši se od roditelja koji su ga tek nakon tri dana traženja pronašli. Isusov odgovor je glasio: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“ (Lk 2,49) Na takav Isusov, našim očima gledano iznenađujući odgovor, evanđelist Luka samo bilježi kako je Marija, a to se zasigurno odnosi i na Josipa, „brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.“ (Lk 2,51). Svjedočanstvo je to roditeljskog povjerenja u svoje dijete, i još više izraz vjere i povjerenja u Boga, da će Bog svojim blagoslovom to dijete izvesti na dobar put života.
Posljednji je dan kalendarske godine. Na trenutak se zaustavljamo da bi preispitali što se to sve dogodilo tijekom proteklih dvanaest mjeseci. Što smo od planiranog uspjeli ostvariti, kakve smo propuste počinili. Za sve smo zahvalni Bogu, jer duboko osjećamo da nam je to Njegov dar i da nam Bog toliko toga poručuje, čak i preko događaja zbog kojih smo žalosni i koje bismo najradije zaboravili. Osim toga, pogledi su nam usmjereni ka novom ljetu. Preporučimo Gospodinu sve naše potrebe. I još više od toga. Neka Marija, kraljica obitelji, zagovara sve naše kršćanske obitelji, da u njima vlada roditeljska ljubav prema životu, da u njima raste vjera u Božju pomoć i blagoslov pri odgoju novih naraštaja i jednako tako da se u njima poštuje četvrta Božja zapovijed „Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji“!