Marija u otajstvu rođenja Kristova

(27. prosinca 2006. – RV) Marijin lik je u pozadini Božićnoga otajstva, od Kristova rođenja do Bogojavljenja, a svoj vrhunac ima u svetkovini 1. siječnja posvećenoj njezinu božanskom materinstvu. S ciljem boljeg poznavanja Marije u svijetlu svetopisamskih tekstova i crkvenoga učiteljstva, Centar za marijansku kulturu, koji vodi poznati mariolog otac Ermanno Toniolo, već 27 godina između Božića i Nove godine na Papinskome sveučilištu 'Teresianum' održava seminar o Mariji, a ovogodišnji započinje 28. prosinca na temu 'Marija, svjedok i službenica Boga-Ljubavi'.
Osvrnuvši se na temu skupa u razgovoru za naš radio, otac Ermanno je kazao kako evanđeoski Marijin lik možemo uočiti u nekim obilježjima povezanim s velikim teološkim krepostima. Marija je prije svega žena koja se nada, otvara se Bogu kojemu je stalo do svijeta, ona nikad ne sumnja u Božju ljubav i spremna je iz ljubavi i za ljubav Božju za druge sve učiniti. Ona je majka Utjelovljene riječi Božje, a po oporuci je Gospodinovoj i naša majka. Marija je žena vjere, poznaje Riječ Božju, a kako kaže Bendikt XVI. njezin je hvalospjev satkan od konaca Svetoga Pisma, vlakana Riječi Božje, a Riječ je Božja postala njezina kuća, u koju može slobodno ući i izići, budući da poznaje svaki njezin kut i njezine pojedinosti. Ona poznaje dubinu mudrosti koju Riječ poznaje, priopćava i čuva. Marija je ponajviše – dodao je otac Toniolo – žena koja ljubi i stoga je bliska svima kojima je ljubav potrebna. Ona s djevičanskom ljubavlju prije svega ljubi Boga, a ljubi ljude s majčinskom nježnošću i božanskim nježnostima očitovanim u sebi. Marija ljubi sve, a svi je osjećaju bliskom u nevoljama; njoj se s povjerenjem, ustrajno, željni ljubavi obraćaju kako bi s njom uspostavili zajedništvo koje daje smisao i nadu svakodnevici – istaknuo je otac Toniolo. Govoreći o Mariji kao uzoru, kazao je kako nas ona vodi Bogu. Ona nas privlači sebi i Bogu. Tko gleda Mariju, u njoj vidi ostvarenu Božju ljubav, u apsolutnoj punini i savršenstvu, ali također vidi i ljudsku ljubav koja se daje Bogu; ona je prihvaćena i uzvraćena ljubav, ljubav koja se posve darovala, da se svidi ljubljenome nije gledala na žrtvu. Marija je djevica ljubavi, radosti i prihvaćanja volje Božje, ali je također Djevica ljubavi križa, žrtve sa Sinom kušane u rastrganome srcu, a nikad nije posumnjala u vjernost i ljubav Božju – kazao je. Na upit što misli o Gospinim ukazanjima, kazao je kako su ona vanjsko očitovanje stalne Gospine nazočnosti. Gospa je uvijek uz nas jer je naša majka, stoga su vanjska očitovanja male stvari, premda imaju svoje značenje, u odnosu na zajedništvo koje Duh Sveti pobuđuje u srcima, zbog čega se cijeli svijet obraća Mariji, u svakom trenutku, gledajući je i časteći kao Majku Božju. Ukazanja su kao potvrdni znakovi u iskustvu svakodnevice njezine stalne nazočnosti, koju svatko od nas nosi u srcu – kazao je otac Toniolo. Osvrnuvši se na molitvu Krunice, kazao je kako je Krunica sastavnica stalne molitve koju traži Gospodin, ona nas održava u stalnom zajedništvu s Nadnaravnim. Marija je poput ljestava kojima idemo prema Bogu, jer su u središtu Krunice otajstva njezina Sina i njezina otajstva. Isus je središte Krunice, stoga razmišljanje o Kristovu licu, zemaljskom, preobraženom ili eshatološkom, jest promatranje Isusa Marijinim očima, to je poistovjećivanje s Marijom – zaključio je otac Toniolo.