Život je darovano dobro

(26. prosinca 2006. – RV) Odluka Rimskoga vikarijata da uskrati crkveni sprovod Piergiorgiu Welbyju različito je prihvaćena u talijanskoj javnosti. Vikarijat u priopćenju pojašnjava da „za razliku od samoubojstva kada se pretpostavlja nedostatak uvjeta za potpunu svijest i odlučnu privolu, Welbyjeva volja kako bi okončao vlastiti život bila je „u više navrata javno potvrđivana“, a to je – stoji u priopćenju – suprotno katoličkome nauku. Ipak, stoji u zaključku priopćenja, Crkva će moliti za vječni spas pokojnika i sudjelovati u boli njegove rodbine.
Osvrnuvši se na odbijanje crkvenoga sprovoda u razgovoru za naš radio nadbiskup Luigi Moretti, zamjenik upravitelja Rimskoga vikarijata, kazao je kako se to odobrava crkvenom tradicijom. Crkva ne može opravdati namjerno oduzimanje života, jer vjerujemo da je život darovano dobro. U običnoj praksi, kad nije lako shvatiti stanje slobode i svjesnosti osobe koja odbija život, sprovod se obavlja povjeravajući sve milosrđu Božjem, jer nitko od nas nije sudac. U ovom slučaju riječ je o nečemu drugom, ne zato što mi želimo biti suci, jer to ni ne možemo biti; riječ je o bolesnikovom postavljanju prema svemu, te onih koji su u tome sudjelovali kao i njegovih bližnjih. Uzimajući sve u obzir, Crkva je mogla samo uputiti signal da poznaje i da je svjesna izričite volje, koju poput drugih odabira, treba smjestiti u okvir odgovornosti s posljedicama. Ne možemo dakle ljudima upućivati proturječne signale – zaključio je nadbiskup. Na primjedbu kako je taj događaj izazvao kritike onih koji su tradicionalno protiv Crkve, kazao je kako u ovim slučajevima sve služi za poticanje polemike. Otajstvo smrti zaslužuje veće poštovanje: ne može sve postati predmet polemike i propagande. Vjerujem da pripadnost vjeri i Crkvi nije samo nešto subjektivno, izbor vjere je slobodan izbor, a dosljednost u vjeri je najmanje što se može zahtijevati, a to od nas zahtijeva Gospodin. Poznato je da su svećenici bili u stalnoj vezi s obitelji, donosili im utjehu nade i kršćanske riječi. To se može nastaviti i nastavit će se. Doista, kao Crkva sudjelujemo u patnji osoba – istaknuo je nadbiskup i dodao kako ga je Welbyjeva smrt podsjetila na preminuće Ivana Pavla II. čija je smrt također bila javna stvar, ali je od nje dolazila poruka nade, ljubavi prema životu, svijesti da je život i u takvim okolnostima velika vrednota i prigoda. U Welbyjevu se slučaju htjelo dokazati kako je riječ o životu koji nije dostojan življenja. Kad je u pitanju život, svi su odgovorni u stvaranju uvjeta kako bi mogao biti voljen i cijenjen. Nažalost, danas se događa da se život cijeni ako ulazi u određene kalupe, perspektive i logike. Vjerujem da je to, naprotiv, oblik siromašenja života – zaključio je nadbiskup Moretti.