Komentar o. Cantalamesse o Božiću

(26. prosinca 2006. – RV) Božićni su blagdani, bez obzira na vanjsku tradiciju, prigoda kako bismo razmišljali o smislu svoga života, a za kršćanina je prigoda da postane svjestan kako u sebe prima dar Isusa, te da treba Bogu i svijetu izraziti svoju zahvalnost. Osvrnuvši se na značenje proslave Božića u razgovoru za naš Radio, otac Raniero Cantalemessa, propovjednik Papinskoga doma, kazao je kako je za kršćane važno, bez obzira što se oko nas događa, da Božić bude istinski, jer je slavljenje Božića dio otajstva, u smislu Isusova rađanja u nama, u našem srcu. Pripremiti mjesto u srcu nije ideja ili pjesnička figura, nego je stvarnost, to je sastavni dio kršćanskoga otajstva jer se Krist po vjeri rađa u svakome srcu koje ga prihvaća i vjeruje u Njega. Dakle, pripremiti se za Božić, prije svega znači pripremiti u srcu mjesto i tišinu. Isus se rodio u tišini, Sveto pismo kaže kako je riječ Božja sišla dok je duboka tišina obavijala sve stvari; treba, dakle, na neki način naći tišinu, naći mjesto hodeći u crkvu jer se tu možemo osloboditi briga i buke, možemo se naći pred Božjim pogledom i učiniti stvaran čin vjere: sabrati se u sebi i uroniti u beskrajnost Božju; u otajstvo Boga koji se rađa među nama – pojasnio je otac Cantalamessa i dodao kako se to može dogoditi i u obitelji. Odrasli bi promatranje jaslica trebali popratiti meditiranjem Svetoga pisma, primjerice, spomenuo bih rečenicu svetoga Ivana: „Bog je toliko ljubio svijet da nam je dao svoga Sina Jedinorođenca“. Razmišljati što znači ovaj kršćanski paradoks, koji uznemiruje um: Beskonačni, Uzvišeni i triput Sveti Bog želio je doći među nas, htio nam osobno govoriti, postavši dijete poput nas. Koliko je blagotvorno ovo razmišljanje koje nas udaljuje od konsumizma i od prolaznosti, jer svi činimo buku; slavimo da se rastresemo i da ne mislimo kako vrijeme prolazi – primijetio je otac Cantalamessa. Na primjedbu kako je Božić prigoda za razmjenu darova, trenutak kad se obitelj okuplja pred božićnom jelkom i jaslicama, kazao je kako je darivanje znak pozornosti prema drugome, jer ono podsjeća na uzvišeni dar koji je Bog učinio svijetu darujući mu svoga Sina, Božić je veliki Božji dar čovječanstvu. Možda bi trebalo promijeniti kakvoću darova. Dar nije toliko u tržišnoj vrijednosti predmeta; dar je ljubav, prigoda, i ozračje u kojem se dariva, stoga malena stvar učinjena s ljubavlju, popraćena lijepim riječima, riječima mira, može vrijediti više od bilo koje materijalne vrijednosti. Valja sačuvati običaj darivanja, ali treba osmisliti način darova – kazao je otac Cantalamessa.