(26. prosinca 2006. – RV) Na današnji blagdan svetoga Stjepana, đakona i prvomučenika,
papa Benedikt XVI. je u podnevnome nagovoru svoje misli uputio posebice katolicima
koji, unatoč velikoj patnji, ostaju vjerni svojem vjerovanju ne prihvaćajući kompromise.
Slaveći danas, nakon svetkovine Božića, blagdan svetoga Stjepana, zadivljuje oprečnost
između betlehemskoga mira i radosti, i drame svetoga Stjepana, kamenovanoga u Jeruzalemu
tijekom prvoga progona Crkve koja se rađala. U stvari, ta se prividna protivnost nadilazi
ako dublje razmotrimo otajstvo Božića. Dijete Isus, položen u špilji, jedinorođeni
je Sin Božji, koji je postao čovjekom. On će spasiti čovječanstvo umirući na Križu
– naglasio je Sveti Otac te dodao - Nije slučajnost to što božićna ikonografija ponekad
prikazuje božansko Djetešce položeno u mali sarkofag; na taj način označava da se
Otkupitelj rađa kako bi umro, rađa se kako bi dao život kao otkupninu za sve. Sveti
Stjepan bio je prvi koji je mučeništvom pošao Kristovim stopama; umro je, poput božanskoga
Učitelja, praštajući i moleći za svoje progonitelje. Nakon njega dolazi 'svijetla
vojska mučenika', bezbrojno mnoštvo svih svetaca koje je Crkva štovala u prva četiri
stoljeća kršćanstva. Njihova smrt nije izazivala strah i žalost, nego duhovni zanos
koji je poticao uvijek nove kršćane. Za vjernike stoga, - istaknuo je Sveti Otac –
dan smrti, i još više dan mučeništva nije kraj svega, već 'prijelaz' prema besmrtnosti;
to je dan konačnoga rođenja, na latinskome dies natalis – kazao je Papa te
pojasnio kako se tako može shvatiti veza koja postoji između Kristova 'dies natalis'
i onoga svetog Stjepana. Da se Isus nije rodio na zemlji, ljudi se ne bi mogli roditi
za nebo. Upravo stoga što se Krist rodio, mi možemo biti 'nanovo rođeni'! Osvrnuvši
se potom na Mariju koja je – kako je kazao Sveti Otac - trpjela unutarnje mučeništvo,
toj Majci koja je upoznala radost rođenja i veliku bol smrti svoga božanskog Sina,
Papa je povjerio one koji su progonjeni i koji trpe, na razne načine, radi svjedočenja
Evanđelja. Uz posebnu duhovnu blizinu mislim i na one katolike koji ostaju vjerni
Petrovoj stolici ne popuštajući kompromisima, ponekad i pod cijenu teških patnji.
Cijela se Crkva divi njihovu primjeru i moli kako bi imali snage i ustrajali, znajući
da su njihove patnje vrelo pobjede, iako u tom trenutku mogu izgledati kao neuspjeh
– kazao je Sveti Otac u podnevnome nagovoru.