(23. prosinca 2006. – RV) Piergiorgio Welby, koji je bolovao od mišićne distrofije,
preminuo je 20. prosinca malo prije pola noći. Welbyjev je slučaj poznat javnosti
po tome što je napisao pismo talijanskome Predsjedniku tražeći da odobri isključivanje
aparata koji ga je održavao na životu. Na tiskovnoj konferenciji održanoj 21. prosinca
liječnik koji je doista isključio aparate kazao je kako je „poštovao bolesnikovu želju
da umre“. Osvrnuvši se na taj slučaj u razgovoru za našu radio postaju, biskup Elio
Sgreccia, predsjednik Papinske akademije za život, kazao je kako s etičkoga gledišta
u slučaju Welby nije bila riječ o terapijskoj ustrajnosti. Riječ je o zahtjevu obustave
liječenja, odbijanja liječenja od strane bolesnika. Talijanski Ustav dopušta odbijanje
terapije, ali ne postoji zakon o primjeni toga načela. S etičkoga gledišta nije dopušteno
odbiti liječenje ako je ono proporcionalno, ali nitko nema pravo prisiliti bolesnika
na liječenje. U konkretnom slučaju ne znamo je li bolesnik zahtijevao isključivanje
aparata zbog nepodnošljivosti terapije, što bi se s moralnoga gledišta moglo opravdati,
ili je to zahtijevao iz političkih razloga – iznuđivanje zakona koji bi otvorio put
eutanaziji. Zbog povezivanja pacijentovoga zahtjeva s kampanjom za ozakonjenje eutanazije,
ne shvaća se je li zahtjev bio utemeljen na dobru pacijenta ili na dobru njegove stranke
– zaključio je biskup. Osvrnuvši se na eutanaziju kazao je kako treba odrediti jasne
kriterije što je terapijska ustrajnost, a što je odbijanje terapije. Pri tome treba
imati u vidiku zakonodavstvo i etiku, jer se s etičkoga gledišta mora znati kada je
dopušteno odbiti liječenje i kada liječnik može prihvatiti odbijanje terapije. Zakonom
treba odrediti kako postupati kad pacijent odbija liječenje, čak na nedopušten i neobrazložen
način – zaključio je biskup Sgreccia. Francesco D'Agostino, predsjednik Unije katoličkih
pravnika, kazao je pak kako je teško procijeniti što se u stvarnosti dogodilo: je
li riječ o eutanaziji ili o nekoj drugoj vrsti zahvata? U svakom slučaju potrebno
je medijsko stišavanje i duboko promišljanje o smislu smrti, boli i patnje. Što se
tiče eutanazije talijansko je zakonodavstvo posve jasno: zabranjuje eutanaziju, također
terapijsku upornost, a odobrava odbijanje terapije od strane pacijenta – istaknuo
je D'Agostino i dodao kako oni koji zahtijevaju nove zakone nisu svjesni – ili su
svjesni u nekim slučajevima – da to što traže u stvarnosti jest ozakonjenje eutanazije
u Italiji.