(20. prosinca 2006. – RV) Prihvatiti Isusovo rođenje sa stajalištem obilježenim radošću
i zahvalnošću, a ne uvjetovanim od spasenja “po niskoj cijeni” koje predlažu “lažni
proroci”, istaknuo je Benedikt XVI. u današnjoj katehezi na općoj audijenciji održanoj
u Dvorani Pavao VI. Papa je također upozorio vjernike da posljednje trenutke Došašća
ne žive pazeći samo na izvanjsko uređenje Božića, nego na uljepšavanje duše u znaku
vjere. Prava radost čovjeku dolazi s porukom ljubavi koju je prije dvije tisuće godina
donijelo Dijete, u Betlehemskoj noći. Sve drugo su “prečaci” prema iluziji i razočaranja,
umjetne radosti predložene od “lažnih proroka”. Benedikt XVI. je istaknuo snažno i
s toplinom bit Božićne poruke. “Ovo uzvišeno otajstvo milosti i milosrđa”, ustvrdio
je Papa u pretijesnoj Dvorani Pavao VI., u vjerničkom srcu obnavlja “osjećaje radosti
i zahvalnosti”. Čovječanstvo našega vremena izgleda kao da ne očekuje Spasitelja.
“Ima se dojam – primijetio je Papa – da mnogi poimaju Boga kao nešto tuđe vlastitim
interesima: “Izgleda kao da Ga ne trebaju; žive kao da ne postoji, gore, kao da
je “prepreka” koju valja odstraniti kako bi se sami ostvarili. Također i među
vjernicima neki se dadu privući od zabluda i rastresti od stranih nauka koje predlažu
iluzorne prečace kao bi postigli sreću (...) Lažni proroci ne prestaju predlagati
spasenje po “niskoj cijeni”, koje završava rađanjem teških razočaranja”. I
upravo zbog svojih proturječja, strahova i svojih drama, možda upravo zbog njih, čovječanstvo
danas – kazao je Benedikt XVI. - traži Spasitelja i očekuje, često nesvjesno, dolazak
Krista, jedinog pravog Otkupitelja čovjeka i to čitavoga čovjeka: “Zadaća je nas
kršćana, svjedočanstvom života, širiti istinu Božića, koju Krist upućuje svakom muškarcu
i ženi dobre volje. Rodivši se u siromaštvu jaslica, Isus dolazi ponuditi svima onu
radost i onaj mir koji mogu ispuniti očekivanje ljudskoga duha”. Ali na koji se
način kršćani trebaju pripraviti kako ne bi izgubili smisao “čuda” Božića? Biti u
stajalištu “budnog iščekivanja i molitve”: jednako kao što su činili Zaharija i Elizabeta,
pastiri i Kraljevi, Marija i Josip: “Liturgija Došašća i nas potiče da budemo
trijezni i budni, ne opteretiti se grijesima i pretjeranim brigama svijeta (…) Rodivši
se među nama, neka nas Dijete Isus ne nađe rastresene i previše zauzete u ukrašavanju
i osvjetljavanju svojih kuća. Radije pripremimo u svojim srcima i u svojim obiteljima
dostojno boravište gdje se On osjeća prihvaćen vjerom i ljubavlju. (…) S ovim osjećajima
želim oblikovati žive želje za svet i radostan Božić svima Vama ovdje nazočnima, vašim
članovima obitelji, s posebnim osjećajem za one koji su u teškoćama ili trpe u tijelu
i duhu. Sretan Božić!”.