"O lijepoj umjetnosti" Antuna Mahnića druga je knjiga u nizu projekt-biblioteke Hrvatska
katolička baština 20. stoljeća koju je pokrenuo Glas Koncila s namjerom otimanja zaboravu
čitavog niza hrvatskih autora i njihovih djela radi utvrđivanja hrvatskoga katoličkog
identiteta, vrednovanja hrvatske katoličke baštine i približavanja njezinih vrijednosti
suvremenim ljudima i mladim naraštajima. Riječ je o znamenitim ljudima koji zbog ideoloških
razloga i razdjelnica, što su uslijedile nakon 1945. godine, nisu imali pravo na javnost,
dok su njihova djela potpuno nedostupna i razasuta diljem različitih novina, časopisa,
zbornika i knjiga. Knjigu studija i eseja Antuna Mahnića, krčkoga biskupa poznatog
po zauzimanju za razvoj vjerske i kulturne djelatnosti u Krčkoj biskupiji, priredio
je dr. Vlado Vladić. Na 309 stranica predstavljen je izbor iz Mahnićeve estetičke
misli, a s obzirom na izraz njegove misli, prikazani su njegovi filozofski ogledi,
uz iznimku uvodnoga programskog teksta"Hrvatska straža" i jednoga dijaloga u Platonovu
duhu pod naslovom "Što je lijepo?". Predstavljajući Mahnića u apologetsko-filozofskom,
estetičkom segmentu njegova djelovanja u povezanosti s književno-umjetničkim stvaralaštvom
njegova vremena, dr. Vladić u predgovoru promišlja o naravi Mahnićeve misli, o Mahnićevu
idealizmu ali i o njegovim nedosljednostima, a u izboru studija i eseja donosi najpopularnije:
"Da - naše kritike!", "Crkva - majka svih umjetnosti", "Sloboda umjetničkog stvaranja",
"Prosvjetni zadaci lijepe umjetnosti" i druge.