Ako ljudi nisu spremni srce otvoriti unutarnjoj obnovi, onda etika postaje sporedni životni element

(18. prosinca 2006. – RV) U Budimpešti, u Mađarskoj, 16. prosinca je završen međunarodni simpozij „Europa u svijetu koji se mijenja“. U nazočnosti mađarskoga predsjednika Lasloa Solyoma, Predsjednika Akademije za znanost, te primasa Crkve u Mađarskoj kardinala Petera Erdöa, simpozij je uvodnim predavanjem otvorio kardinal Paul Poupard, predsjednik Papinskoga vijeća za međuvjerski dijalog. Osvrnuvši se na temu simpozija u razgovoru za naš radio, kardinal Paul Poupard je kazao kako se u Europi događaju razni transformacijski procesi, ali oni ne mogu zamijeniti kršćansko poslanje naviještanja Kristove poruke. Naviještanje Evanđelja danas zahtijeva novu hrabrost i polet, ali je pravi put koji vodi ponovnome otkrivanju, u javnome i političkom životu, čitavoga Kontinenta. Upravo kršćansko naviještanje vodi otkrivanju čovjeka savjesti, odnosno etičkoga čovjeka. Ako ljudi nisu spremni srce otvoriti unutarnjoj obnovi, onda etika postaje sporedni životni element, smatran neugodnim teretom umjesto važnim čimbenikom – istaknuo je kardinal. Na primjedbu našega novinara kako su brojni komentatori spremni vidjeti u odnosu kršćanstva i islama sukob civilizacija, kazao je kako u svijetu s muslimanskim većinskim stanovništvom postoje velike razlike. Važno je uočiti razlike, inače ćemo imati pogrješnu viziju koja ne odgovara činjenicama. Tko je pratio ono što su obavijesna sredstva donosila prije Papina putovanja u Tursku mogao je uistinu dobiti sliku o putovanju punom straha, zabrinutosti i nepovjerenja. A putovanje je bilo srdačno, prijateljski prihvat praćen ozračjem dijaloga i uzajamnoga otvaranja, to su potvrdila i turska obavijesna sredstva. Tako je događaj, o kojemu su neki pisali iz perspektive sukoba civilizacija, u stvarnosti bio susret, proročki znak uzajamnoga prihvaćanja, u tolikoj mjeri da je Sveti Otac poželio da Turska bude most susreta i dijaloga između Istoka i Zapada – kazao je kardinal. Na upit kako u javni i politički život unijeti čvrstu etičku viziju, kazao je kako je odgovor u nedokučivome otajstvu ljudskoga srca koje trpi zbog nemira – kako reče sveti Augustin – sve dok ne nađe Boga. I upravo taj nemir, ako se ne usmjeri prema Bogu-Ljubavi, stvara nered, razdor među narodima, kulturama i religijama, često praćen nasiljem i ratovima. Javni život, u ovome smislu, održava stanje ljudskoga srca: građana i državnika. Zato je Ivan Pavao II. često upozoravao političare, pastire, i sveučilišne profesore da budu ljudi savjesti. Crkva ima, ali ne kao politički predstavnik, veoma važnu ulogu u obrazovanju i ustroju odgojnih sustava. Riječ je o radu u katoličkim školama i sveučilištima, radu s mladima u oratorijima, u športu, u svemu što mladeži može ponuditi smisao i nadu života – zaključio je kardinal.