Uz liturgijska čitanja 2. nedjelje Došašća razmišlja vlč. Ivica Ivankovic-Radak

Druga nas nedjelja Došašća vodi do poruke Božje riječi, počevši od proroka Baruha. Čitamo odlomak o proroštvu koje potječe iz jednog od bolnih vremena Izraelove povijesti dok se nalazio u Babilonskom sužanjstvu. Prorok Baruh se obraća gradu Jeruzalemu, imajući pri tome na umu svoje sunarodnjake koji su daleko. Ohrabrujući Jeruzalem, zapravo ohrabruje Izraelce podsjećajući ih na mesijanska nadanja. Dok im poručuje: „Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje!“ (Bar 5,1-2a), Baruh ih govorom simbola učvršćuje u vjeri i nadi.
Govoreći tim simbolima, starozavjetni prorok prenosi Božju poruku ohrabrenja riječima: „Neka se snize sve visoke gore i vječne klisure; nek' se doline ispune i poravna zemlja da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje.“ (Bar 5,7) Ovo nas upućuje na gromki naviještaj Ivana Krstitelja koji u Lukinom Evanđelju citatom iz knjige proroka Izaije, poziva sav Izrael: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ (Lk 3,4) Svake godine na drugu nedjelju Došašća, Ivan Krstitelj naviješta početak Isusovog javnog djelovanja i propovijedanja. Pripravlja svoje sunarodnjake za nadolazak novih vremena pozivajući ih na obraćenje!
Dolazak Ivana Krstitelja događa se nakon nekoliko stoljeća što se u Izraelu nije pojavio nijedan prorok. Činilo se da je nebo zatvoreno i da Riječ Božju iz usta proroka više nije moguće čuti. U takvom trenutku je Ivanov glas odjeknuo jer se dugo iščekivao. Bez oklijevanja poziva narod na obraćenje srca, jer je sazrjelo vrijeme za Mesijin dolazak i to baš onda kada su Izraelci, pritisnuti jarmom ovozemaljske vlasti Rimskoga carstva, gotovo izgubili svaku nadu u Božje izbavljenje. U ona vremena na dalekom Istoku postojao je običaj da glasnik unaprijed objavi narodu dolazak nekog velikana, kako bi ljudi mogli pripraviti svoje gradove i sela. Tu ulogu glasnika imao je i Ivan Krstitelj, a ima je i u ovonedjeljnoj poruci Božje riječi. Poziva nas na obraćenje kako bismo mogli prihvatiti Spasitelja koji se uskoro ima roditi. Obraćenje nam je nužno potrebno ne samo da prihvatimo Kristov dolazak, nego da ga i prepoznamo. Jer Krist dolazi samo u obliku čovjeka, štoviše slabašnog djeteta, i prepoznati u tom liku Spasitelja svijeta moguće je samo čistim srcem.
Sv. Pavao, ovaj puta zajednici u Filipima, ponovno se obraća apostolskom gorljivošću. Moli za njihovu ustrajnost! Piše: „Da ljubav vaša, sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju!“ (Fil 1,9b-11) Neka nas Ivanov poziv ove nedjelje trgne iz naše prosječnosti i osrednjosti, a Pavlova molitva učvrsti u iščekivanju dolaska Kristova!