Crkva podupire zdravu laičnost u odnosu između države i Crkve

(09. prosinca 2006. – RV) Crkva podupire zdravu laičnost u odnosu između države i Crkve, ali danas postoji laicizam koji želi isključiti Boga iz svakoga područja života, te religiji zanijekati svaku političku i kulturnu važnost – sažetak je onoga što je papa Benedikt XVI. kazao danas primivši u audijenciju sudionike Nacionalnoga skupa Saveza talijanskih katoličkih pravnika, koji se ovih dana održava u Rimu. To nije neprilično miješanje Crkve, kada ona odlučno ističe velike vrednote koje daju smisao ljudskome životu i brane njegovo dostojanstvo – istaknuo je Sveti Otac.
Primijetivši kako se laičnost danas shvaća i živi na razne, ponekad oprečne i kontradiktorne, načine, Papa je podsjetio na povijesni razvoj toga pojma te objasnio njegovo pravo značenje. Pojam laičnosti nastao je kao oznaka za jednostavnoga kršćanskog vjernika, ali je tijekom Srednjega vijeka poprimio značenje opreke između građanskih vlasti i crkvene hijerarhije, dok je u moderno doba dobio značenje isključivanja religije i njezinih simbola iz javnoga života, i to njihovim ograničavanjem na područje privatnoga i individualne svijesti. To je dovelo do toga da je pojmu laičnosti dodijeljeno ideološko značenje suprotno onome koje je imalo u početku, a koje se danas izražava u potpunome odvajanju između države i Crkve. Prema određenoj laičkoj misli i laičkome moralu, Crkva tako nema pravo intervenirati u temama vezanima uz život i ponašanje građana. Na temelju takvoga poimanja postoji ne-religijsko viđenje života, misli i morala, odnosno viđenje u kojemu nema mjesta za Boga, za Otajstvo koje nadilazi čisti razum, za moralni zakon opće vrijednosti, koji je važeći u svakome vremenu i svakoj situaciji. Samo ako se to shvati, može se izmjeriti teret problema sadržanih u pojmu kao što je laičnost, koji je, čini se, postao gotovo simbolički znak postmodernosti, posebice suvremene demokracije – kazao je Sveti Otac. Zadaća je svih vjernika – napomenuo je nadalje Papa – doprinijeti u razradi pojma „zdrave laičnosti“ koja, s jedne strane, priznaje Bogu, njegovu moralnome zakonu i Crkvi, mjesto koje im pripada u ljudskome životu – individualnome i društvenome, a s druge pak strane, ističe i poštuje opravdanu samostalnost zemaljskih stvarnosti. Riječ je o neovisnosti od crkvenoga područja, a ne od moralnoga reda – pojasnio je Sveti Otac. Stoga ne može Crkva odrediti kojemu političkom i društvenom poredku valja dati prednost, nego narod treba slobodno odlučiti o najboljim i najprimjerenijim načinima za organizaciju političkoga života. Svako izravno sudjelovanje Crkve na tom području bilo bi neprilično miješanje. S druge strane, „zdrava laičnost“ podrazumijeva to da država ne smatra religiju kao jednostavan individualni osjećaj koji bi se mogao ograničiti samo na privatno područje. Naprotiv, religiju, budući da je organizirana u vidljivim strukturama, kao što je Crkva, valja priznati kao javnu nazočnost u zajednici – kazao je Sveti Otac. Zbog toga, - napomenuo je Papa – sigurno nije izraz laičnosti, već njegovo izopačenje u laicizam, neprijateljstvo prema svakome obliku političke i kulturne važnosti religije; te posebice prema nazočnosti svakoga vjerskog simbola u javnim ustanovama. Isto tako, nije znak zdrave laičnosti uskraćivanje kršćanskoj zajednici i onima koji ju zakonito predstavljaju, prava izjašnjavanja o moralnim problemima koji prizivaju savjesti svih ljudskih bića, a posebice zakonodavaca i pravnika. Nije, naime, riječ o nepriličnome miješanju Crkve u zakonodavnu djelatnost, koja je vlastita i isključivo državna, nego o isticanju i zaštiti velikih vrednota koje daju smisao životu osobe i brane njezino dostojanstvo. Te vrednote, osim što su kršćanske, one su prije svega ljudske, tako da Crkva, kojoj je dužnost odlučno isticati istinu o čovjeku i njegovoj sudbini, ne može ostati ravnodušna i šutjeti – naglasio je Sveti Otac te pohvalivši napredak koji je čovječanstvo postiglo u ovome povijesnom vremenu, upozorio kako istovremeno ima onih koji pokušavaju isključiti Boga iz svakoga područja života, prikazujući ga kao protivnika čovjeka. Na nama je kršćanima, pokazati da je Bog, naprotiv, ljubav, te želi dobro i sreću svih ljudi. Naša je zadaća pokazati da svrha moralnoga zakona koji nam je On dao, i koji nam se očituje glasom savjesti, nije naše ugnjetavanje, već oslobađanje od zla i naša sreća. Valja pokazati da je bez Boga čovjek izgubljen, te da isključivanje religije iz društvenoga života, posebice marginalizacija kršćanstva, prijeti samim temeljima ljudskoga suživota – kazao je Sveti Otac u govoru talijanskim katoličkim pravnicima.