Nadbiskup Ruggero Franceschini, predsjednik Turske biskupske konferencije, kazao je
kako je mala katolička zajednica svim silama radila za Papu, molitvom i osobno
(06. prosinca 2006. – RV) Sveti je Otac u nedjelju, u podnevnom nagovoru prije molitve
Anđeo Gospodnji, govorio o svome apostolskom putovanju u Tursku. Poželio je plodan
dijalog s muslimanima, a posebno srdačan pozdrav uputio je maloj katoličkoj zajednici
u toj zemlji. Te su riječi, nakon velikoga uzbuđenja prošlih dana, ohrabrile katolike
u Turskoj. Osvrnuvši se na Papin posjet Turskoj u razgovoru za našu radio postaju,
nadbiskup Ruggero Franceschini, predsjednik Turske biskupske konferencije, kazao je
kako je mala katolička zajednica svim silama radila za Papu, molitvom i osobno. Mogli
smo zamijetiti kako je nakon Efeza: molitve, dodira i susreta sa zajednicom, posjet
postao više pastoralan, srdačan, a takav je ostao u srcu naroda. Narod je sada zadovoljan.
Nakon Papina ohrabrenja postali smo svjesni kako možemo živjeti dvije dimenzije: nazočnost
i svjedočenje besprijekornosti, prihvata, suradnje i dijaloga s narodom i vlastima.
Sveti nas je Otac ohrabrio u tome. Čak se govorilo o ustanovljenju Povjerenstva koje
bi rješavalo probleme u odnosima države i katoličke zajednice. Problemi postoje. Mi
nismo priznati kao pravna osoba i stoga ne možemo obnavljati svoje crkve. Ne treba
sada gubiti vrijeme, razgovori su bili uistinu otvoreni, čak i oni u Ankari – kazao
je nadbiskup. Na primjedbu našega novinara kako je turski narod dobro primio Papu,
kazao je kako je to najljepše iznenađenje. Papa je imao najbolje moguće stajalište:
u svakome trenutku raspoložen za sve, uvijek nasmijan i veoma privlačan. Vidjeli su
papu Ratzingera kakvog oni nisu poznavali, čak su ga zvali Papa-Otac. Otkrili smo
Papu dobrog, šaljivog, susretljivog... spremnog u pola noći pozdraviti djecu koja
su pjevala ispod njegova prozora. To nas je veoma iznenadilo – kazao je nadbiskup
Franceschini.