Papa u svetištu 'Majke Marije '

(29. studenoga 2006. – RV) Mir za Jeruzalem i za cijeli svijet – iz Efeza, marijanskoga „srca“ Turske i mosta između Istoka i Zapada, papa Benedikt XVI. uzdigao je, tijekom Svete Mise u svetištu posvećenome Kristovoj Majci, posebnu molitvu za mir među narodima. Mir za Svetu zemlju i za cijelo čovječanstvo, ali i zahvala koja proizlazi iz Papina srca za crkvenu službu koju obavlja – kako je kazao - malo stado u Turskoj. Sveti je Otac danas dotaknuo glavnu točku svojega apostolskog pohoda Turskoj – susret s malom lokalnom Crkvom. Uz pohvale muslimanskoga tiska – koji se danas uz opće zadovoljstvo osvrnuo na jučerašnje Papine pozitivne kontakte s političkim i vjerskim predstavnicima u Ankari – Sveti je Otac danas otputovao oko 500 kilometara prema Mediteranu, u Smirnu, a potom u Efez.
Sveti je Otac u Efez donio naklonost i ohrabrenje cijele Crkve, za ovu malu katoličku zajednicu – oko 30.000 vjernika na više od 70 milijuna stanovnika, od kojih 99% čine muslimani. Malo svetište Majke Marije nalazi se na vrlo sugestivnome mjestu, u šumi na takozvanome „Slavujevom brežuljku“, na Egejskome moru. U toj je kući, prema staroj predaji, Marija proživjela posljednje godine života, zajedno sa svetim Ivanom apostolom. Na Svetoj su Misi bili nazočni katolici raznih obredâ, koji su pokazali veliku ljubav prema Papi. Ovim sam pohodom želio pokazati ne samo svoju, nego i ljubav i duhovnu blizinu opće Crkve, kršćanskoj zajednici koja je ovdje u Turskoj doista malena manjina, te se svakoga dana suočava s nemalo izazova i teškoća – kazao je Sveti Otac.
U propovijedi, Papa je podsjetio kako je ovdje, u Efezu, 431. godine održan Ekumenski sabor na kojemu je proglašeno Marijino božansko majčinstvo, koje se, započeto s 'fiat' u Nazaretu, ispunilo pod Križem. (…) Vidjevši s Križa majku, i pokraj nje voljenoga učenika, umirući je Krist prepoznao novost nove Obitelji koju je došao oblikovati na svijetu, klicu Crkve i novoga čovječanstva. Zbog toga se Mariji obratio nazvavši ju 'ženom', a ne 'majkom', kako ju je pak nazvao povjeravajući ju učeniku. Božji Sin je tako izvršio svoje poslanje – kazao je Sveti Otac – rođen od Djevice kako bi u svemu, osim u grijehu, podijelio naše ljudsko stanje, u trenutku povratka Ocu ostavio je na svijetu sakrament jedinstva ljudskoga roda: Obitelj sabrana jedinstvom Oca i Sina i Duha Svetoga (San Cipriano). Njezina je prva jezgra upravo ta nova veza između Majke i učenika. Na taj je način nerazdvojivo spojeno božansko i crkveno majčinstvo. Marija, majka Božja, koju je Isus s Križa povjerio čovječanstvu kao Majku jedinstva ljudskoga roda, bratstva koje je danas, više nego ikada, potrebno svijetu. Ohrabreni Riječju Božjom, iz Efeza, grada blagoslovljenoga nazočnošću Presvete Djevice, koju – kako znamo – vole i časte i muslimani, uzdižemo Gospodinu posebnu molitvu za mir među narodima – kazao je Sveti Otac. S ovoga dijela Anatolskoga poluotoka, prirodnoga mosta među kontinentima, zazivamo mir i pomirenje prije svega za one koji žive u zemlji koju zovemo 'svetom', i koju takvom smatraju i kršćani, i Židovi i muslimani. (…) Svima nam je potreban opći mir, a Crkva je pozvana biti ne samo njegova proročka navjestiteljica, nego još više znak i sredstvo – naglasio je Sveti Otac te dodao kako je upravo u tom vidiku općega pomirenja, sve veća i snažnija čežnja za punim zajedništvom i slogom među svim kršćanima. Napomenuvši kako je geslo ovoga apostolskoga putovanja, „On, Krist, naš je mir“, uzeto iz Poslanice Efežanima, Sveti je Otac primijetio kako Pavao, nadahnut Duhom Svetim, ističe da nam Isus Krist nije samo donio mir, nego on 'jest' naš mir. (…) Krist je milost, snaga koja preoblikuje čovjeka i svijet, rušeći zidove koji odvajaju, kako bi od čovječanstva učinio samo jednu obitelj. Sveti se Otac stoga još jednom obratio posebice tome malenom Kristovom stadu, koje živi u toj zemlji, te ih ohrabrio na ustrajanje u pouzdanju i jedinstvu, i to pjevajući s Marijom hvalospjev „Veliča duša moja“. Pjevajmo ga radosno i kada smo iskušani teškoćama i opasnostima, kako pokazuje lijepo svjedočanstvo rimskoga svećenika don Andree Santora, kojega se rado spominjem i na ovome našem slavlju. Marija nas poučava kako je vrelo naše radosti, i jedina naša stalna potpora, Krist, te nam ponavlja njegove riječi: Ne bojte se; Ja sam s vama. Povjeravamo se njegovoj snažnoj ruci. A ti, Majko Crkve, prati uvijek naš put. Sveta Marijo Majko Božja, moli za nas! – kazao je Sveti Otac na koncu propovijedi u marijanskome svetištu u Efezu.