(26. studenoga 2006. – RV) Talijanske crne kronike prošlih su dana bile zaokupljene
pojavom „bullynga“, odnosno nasilja i agresivnosti u školama. Kronika je donijela
nekoliko šokantnih slučajeva: mobitelom snimljeno maltretiranje mongoloidnog vršnjaka
u jednoj školi, objavljeno je na Internetu; video snimka o premlaćivanju zbog ljubomore
petnaestogodišnje vršnjakinje bila je na raspolaganju svih učenika. Veliko nasilje
iznutra napada školu, a također je veliko i ono koje iznutra reagira – kazao je talijanski
ministar obrazovanja za dnevnik „La Repubblica“, pozvavši školu, obitelji, institucije
i udruge na zajedničku borbu protiv prepuštanja mladih medijima koji čine uzaludnim
obrazovne napore. Osvrnuvši se na ministrov poziv u razgovoru za naš radio, Maria
Rita Parsi, autorica brojnih članaka o djetinjstvu i adolescenciji, kazala je kako
je ministar odlučan od škole napraviti polivalentni kulturni centar, otvoren cijeli
dan: dopodne didaktika, a popodne radionice, te druga sredstva koja će podupirati
sudjelovanje i integraciju, odnos s roditeljima i kulturnim institucijama. Kulturna
aktivnost, dakle, koja bi stvorila vrednote sposobne zaustaviti anarhiju, apsolutno
bezvlađe, povezano s nesposobnošću obiteljskoga, školskog i društvenog odgajanja,
jer se nasilje, zahvaljujući virtualnome, upotrebljava kao sredstvo komunikacije.
Na upit našega novinara što potiče mlade na snimanje vlastitih zlodjela, kazala je
kako je uzrok tomu društvo u kojem živimo. Djeca su narasla pred televizorom, odrasli
su s videoigrama, računalom, internetom i mobitelom. Odgojeni su služiti se tim sredstvima
bez pravila, zakona i školskoga obrazovanja. Rastu s njima, komuniciraju i igraju
se. Već mala djeca raspolažu tim sredstvima. Dakle, što se događa? Snimati mobitelom
za njih je igranje, sastavnica njihova svijeta, njihov način komuniciranja, zato se
ne treba čuditi. Premda su ti filmovi i te slike doista sramota, one su kako oni kažu
izum, ipak bi njihov sadržaj trebao navesti na razmišljanje – istaknula je Parsi i
dodala, ako nasilju u medijima ne slijedi pozoran i vidljiv rad transformacije kako
bi mladi vidjeli da se nešto događa u društvu, ako nema stvarne društvene reakcije
na užas koji se događa, onda će za mlade to postati moda, to će oponašati, misle da
je to igra i nastavljaju se igrati – zaključila je Parsi.