Papa primio u audijenciju sudionike Međunarodne konferencije

(24. studenoga 2006. – RV) Pomoć oboljelima od teških infekcija, poput side, malarije ili tuberkuloze, potiče savjesti vladajućih i države na primjenu socijalne pravde u ovome svijetu koji je još uvijek podijeljen na one koji imaju pristup odgovarajućoj terapiji, i na one koji su u tome spriječeni – apel je koji proizlazi iz riječi pape Benedikta XVI., koje je uputio sudionicima međunarodne konferencije o zaraznim bolestima primivši ih danas u audijenciju. Na poziv Papinskoga vijeća za dušobrižništvo zdravstva, na konferenciji, koja je u tijeku u Vatikanu, okupilo se 500 stručnjaka iz desetak zemalja.
Kroz djelovanje nekih svetaca, Sveti je Otac podsjetio na službu koju Crkva obavlja na području bolestî, pa i onih koje – kako je kazao - prizivaju u pamet dramatične scene boli i straha. Stari i novi virusi – zvali se oni sida ili guba, kuga ili tuberkuloza – tu su kako bi podsjetili na neizbježna ljudska ograničenja. Međutim, ljudsko zalaganje ne smije nikada popustiti u traženju djelotvornijih sredstava i načina za suzbijanje tih zala, te u ublažavanju tegoba njihovih žrtava. Mnoštvo je muškaraca i ženâ, u prošlosti, stavilo na raspolaganje svoje sposobnosti i ljudsku velikodušnost oboljelima od odbojnih bolesti. (…) Međutim, tim se pohvalnim pothvatima i nesebičnim gestama ljubavi, suprotstavlja ne mali broj nepravdi. Kako zaboraviti brojne oboljele od zaraznih bolesti, primorane živjeti izdvojeno, i ponekad obilježene znakom koji ih ponižava? – upitao se Sveti Otac te istaknuo kako se takve situacije koje su za osudu, u svijetu pojavljuju puno ozbiljnije u nejednakostima društvenih i gospodarskih uvjeta između Sjevera i Juga. Na njih je važno odgovoriti konkretnim pothvatima, - kazao je nadalje Sveti Otac – koji će pomoći u približavanju bolesnima, učiniti življom evangelizaciju kulture, te predložiti poticajne motive gospodarskih i političkih državnih nacrta. To je odgovornost koja je, uzimajući primjer od Isusa, kršćane uvijek usmjeravala na približavanje onome koji trpi, i to na način koji proizlazi iz Evađelja i koji prije bolesti koja je pogodila čovjeka, gleda na samu osobu. Tu bogatu tradiciju Katoličke Crkve valja održati živom, kako bi kroz ljubav prema onome koji trpi, postale vidljive vrjednote nadahnute istinskom čovječnošću i Evanđeljem, odnosno ljudsko dostojanstvo, milosrđe, te Kristovo poistovjećenje s bolesnikom. Svaki pothvat ostaje nedostatan ako se u njemu ne osjeća ljubav prema čovjeku, koja se obogaćuje u susretu s Kristom – kazao je Sveti Otac.