Vijesti iz Crkve i svijeta

(23. studenoga 2006. – RV) U gradu Collevalenza u Italiji 150 redovnika i redovnica do 24. studenoga raspravlja o žurnosti početnoga i trajnoga obrazovanja redovnika. Skup se odvija na temu „Pashalno otajstvo, bračno otajstvo i posvećeni život“, a cilj je proučiti kako u početnom razdoblju obrazovanja razvijati dimenziju odnosa u životu vjere. Dimenzija odnosa, počevši od Presvetoga Trojstva, s Adamom i Evom otvara povijest spasenja i zatvara ju – kako čitamo u Ivanovu Otkrivenju – s uskrslim Kristom i Crkvom. Beženstvo poradi kraljevstva Božjeg nije odabir kako bi živjeli sami, nego je preobrazba bračnih i plodonosnih veza. To je novi način postojanja muškarca, žene i rađanja, koji se rađa iz otajstva ljubavi Krista i Crkve. Tema je zanimljiva i zbog toga što su muško i žensko u sadašnjem kontekstu postali jedan od čimbenika nade i beznađa. U posvećenome životu to može biti u osnovi brojnih sukoba u vrednovanju kandidata i obrazovanju. Vratiti ispravno poimanje muškosti i ženskosti postaje nužno kako bismo ostvarili ljudsku zrelost neophodnu u početnom redovničkom obrazovanju – istaknuto je na skupu.
(23. studenoga 2006. – RV) Ne može se ne voljeti život: on je prvo i najdragocjenije dobro za svako ljudsko biće. Ljudski život može i treba iz ljubavi biti darovan, a u daru nalazi puninu svoga značenja; nikad se ne može prezirati život, još manje uništiti – stoji u poruci Stalnoga vijeća Talijanske biskupske konferencije, upućenoj za 29. dan života, koji će se obilježiti 4. veljače. Katkad smo skloni spontano cijeniti život, dok umor, bolest i samoća ponekad učine da ga osjećamo kao teret. Za onoga tko ima dar vjere ljudski život nosi Stvoriteljeve otiske i određen je za vječnost; svjestan je da nam je život darovan i da nismo njegovi apsolutni gospodari – stoji u poruci. Tko voli život, pita se o smislu smrti i kako se s njom sučeliti, ali ne upada u đavolsku zamku kako bi mislio da može raspolagati životom sve do traženja da ga se okonča eutanazijom. Voljeti život – stoji nadalje u dokumentu – znači ne nijekati ga nikome, pa čak ni najmanjem i nejakom budućem novorođenčetu, tim manje kad predstavlja teške mane. Pred problemom pobačaja, pokušajem ozakonjenja eutanazije, demografskome opadanju, potreban je odlučan zaokret kako bi se prema životu zaputilo kreposnim putem ljubavi. S posebnom pozornošću i nadom biskupi gledaju na mlade, sposobne bezuvjetno ljubiti život, s velikodušnošću koju je veći dio odraslih izgubio. Ali mladi ponekad mogu upasti u dramatične krize beznađa i besmislenosti dotle da stavljaju na kocku život, smatrajući ga nepodnošljivim teretom. Biskupi zahvaljuju i ohrabruju sve koji ulažu sredstva kako bi mladima osigurali mirnu budućnost, posebice obrazovanje i dostojan posao. Voljeti i željeti život znači – stoji u zaključku dokumenta – zauzimati se kako bi muškarci i žene kao dar prihvatili život, brižno ga čuvali i živjeli u zajedništvu i solidarnosti.
(23. studenoga 2006. – RV) Predsjednik Michiko Nivano, stariji sin utemeljitelja budističke zajednice Rissho Kosei-kai, istaknuo je kako u raspravama i sukobima između vjerskih zajednica, bez obzira tko pobijedi, istina pretrpi sramotu, a religija gubi vrijednost u očima naroda. U današnjem svijetu, sve više povezanom obavijesnim sredstvima, treba naći sredstva dijaloga, riječi koje svi razumiju i upoznati kulturu i tradiciju koje stoje iza termina koji se upotrebljavaju – kazao je Michiko Nivano u razgovoru s našim novinarom. Otac Michika Nivana je kao stručnjak 1965. godine bio pozvan na II. vatikanski sabor. Od tada budistička zajednica održava dijalog s Katoličkom Crkvom, posebice s isusovcima u Tokiju, fokolarinima, a odnedavno i sa zajednicom svetoga Egidija. Prema mišljenju isusovca Giuseppea Pittaua među budistima ova je zajednica najotvorenija za suradnju, posebice na području obrazovanja i obitelji. U jednom je dopisu upućenom toj budističkoj zajednici, nadbiskup Fitzgerald, bivši predsjednik Papinskoga vijeća, istaknuo kako su uzajamni i prijateljski odnosi između Vatikana i članova te zajednice pridonijeli stabilnosti među organizacijama, promicanju međureligijskoga dijaloga općenito, a posebice između budista i katolika.