Otac Lombardi o zbivanjima u Turskoj

(23. studenoga 2006. – RV) Događaj je to ograničenih dimenzija, i ne treba ga precijeniti – komentar je oca Federica Lombardija, ravnatelja Tiskovnoga ureda Svete Stolice, vezan uz jučerašnji pokušaj nekoliko desetaka prosvjednika, protivnih Papinome pohodu Turskoj, da zauzmu Muzej svete Sofije, nekadašnju Baziliku, a potom i džamiju. Policija je uhitila 39 osoba koje su izjavile da su članovi jednoga nacionalističkoga pokreta mladih. Otac Lombardi je između ostaloga istaknuo kako to ne potiče na posebnu zabrinutost, iako ožalošćuje, te ponovno istaknuo povjerenje u gostoljubivost zajamčenu od turskih vlasti. U međuvremenu, sve je veće iščekivanje male kršćanske zajednice zbog Papina dolaska – riječ je o oko 130.000 ljudi od 70 milijuna stanovnika, od kojih 99% čine muslimani. Tu malenu zajednicu čine muškarci i žene koji i dalje hrabro svjedoče Evanđelje, u zemlji koja je tijekom 2000 godina povijesti Crkvi podarila brojne svece.
Mala Azija područje je bogato svecima. Prvi među njima je sveti Pavao, rođen u Tarzu, i umro mučeničkom smrću u Rimu. Tu su potom njegovi učenici: sveti Timotej, biskup Efeza, i sveti Luka evanđelist. Dirljiva je priča o protivnosti između bogatoga Filemona i roba Onezima, naučenoga krasti. Sveti ih je Pavao obojicu obratio, te su postali biskupi, a potom i mučenici. Još jedan biskup i mučenik iz toga područja je sveti Ignacije Antiohijski koji, zaljubljen u Krista i Crkvu, insistira na središnjem položaju Euharistije. Iz drugoga stoljeća je i sveti Irenej, slavni lyonski biskup rođen u Smirni; preminuo je mučeničkom smrću. U Smirni je rođen i sveti Polikarp, Irenejev prijatelj, koji je u dobi od 86 godina, ubijen tijekom progona, jer nije htio zanijekati svoju vjeru. Četvrto je stoljeće vrijeme velikih svetaca iz Kapadocije: sveti Grgur Nazijanski i sveti Grgur Niški, mistici i teolozi. Tu je i sveti Bazilije Veliki, koji svoja dobra podijeli siromašnima i povuče se u samotnjački život u pustinji. Snažni su njegovi apeli upućeni bogatašima: „ako ne nahraniš onoga koji umire od gladi, ti si ga ubio!“ Veliki zaštitnik siromašnih i slabih bio je i sveti Ivan Zlatousti, carigradski patrijarh, poznat po svojemu govorništvu. Posebno je upozoravao na raskoš tadašnjega klera govoreći: Želiš častiti Tijelo Kristovo? Ne dopusti da bude predmet prezira u svojim udovima, odnosno u siromašnima. Koju korist ima Krist ako je žrtveni stol pun zlatnih posuda, dok On umire od gladi u osobi siromaha? Prvo nahrani gladnoga, a tek onda ukrasi oltar s onim što ostane – govorio je sveti Ivan Zlatousti, zbog čega je imao brojne neprijatelje, te je bio primoran na izbjeglištvo. Povijest svetaca iz toga kraja, često nepoznata ili zaboravljena, nastavlja se tijekom sljedećih stoljeća, sve do 5. veljače ove godine, kada je don Andrea Santoro, svećenik fidei donum, čovjek dijaloga i mira, ubijen dok je bio u molitvi u Crkvi svete Marije u Trabzonu.