Papa Benedikt XVI. za tjedan dana, točno 28. studenog, polazi na peto apostolsko međunarodno putovanje, odlazi u Tursku

(21. studenoga 2006. – RV) Papa Benedikt XVI. za tjedan dana, točno 28. studenog, polazi na peto apostolsko međunarodno putovanje, odlazi u Tursku. Nadbiskup Piero Marini, ravnatelj Papinskih bogoslužnih obreda, napisao je u uvodu Misala pripremljenog za posjet Turskoj, kako su bitne tri dimenzije Papina posjeta: pastoralna, odnosno susret malom kršćanskom zajednicom kako bi je ohrabrio i učvrstio u vjeri; ekumenska: susret s ekumenskim carigradskim patrijarhom Bartolomejom I. kako bi ponovno istaknuo važnost ekumenizma, te na koncu međureligijska dimenzija, kako bi se dijalogom nadvladala suprotstavljanja koja su tijekom stoljeća katkad suprotstavljala Židove, kršćane i muslimane. Potom se nadbiskup Marini osvrnuo na biblijske korijene Turske, podsjećajući kako je iz te zemlje krenuo veliki put vjere: Abraham napušta Haran, mjesto u Turskoj, u duhu posvemašnje ovisnosti o Bogu, „vjerujući objavljenoj mu riječi, krenuo je, a nije znao kamo ide“. Osim toga, piše nadbiskup, treba se prisjetiti kako je Mala Azija, glavnim dijelom današnja Turska, bila misijska zemlja prve kršćanske zajednice. Sveti Barnaba iz Jeruzalema ide u Tarz uzima sa sobom svetoga Pavla kako bi u Antiohiji utemeljili prvu Crkvu: tu su Kristovi sljedbenici prvi put nazvani „kršćanima“. Osim svetoga Pavla, sveti Petar, apostol Andrija i sveti Ivan u ovim krajevima šire Evanđelje. U Efezu, prema prastaroj tradiciji, sa svetim Ivanom Blažena Djevica Marija provodi posljednje godine ovozemaljskoga života, a odatle je, prema tradiciji, uznesena na nebo. Djela Apostolska, Prva Petrova poslanica, Pavlove poslanice: Efežanima, Kološanima, Galaćanima i Timoteju, Otkrivenje svetoga Ivana, opisuju težak život prvih kršćanskih zajednica izvan Svete zemlje: među poganskim kultovima, podvrgnute progonima i borba protiv prvih hereza. Svi oni koji posve žele živjeti u Isusu Kristu bit će progonjeni – piše sveti Pavao Timoteju, koji živi u Efezu – ali ti ostani čvrst, naviještaj riječ, budi uporan u svakoj naklonoj i nenaklonoj prigodi. Sveti se Pavao ne boji nakon obraćenja. Razapet sam s Kristom – piše Galaćanima- i više ne živim ja nego Krist živi u meni. I sveti Petar hrabri vjernike u Maloj Aziji. Potiče ih da se ponašaju „kao slobodni ljudi“, besprijekorni pred poganima, ne „uzvraćajući zlom za zlo“. Budite uvijek spremni odgovoriti tko vas upita za razlog vaše nade, ipak činite to ljubazno i s poštovanjem, s ispravnom savješću – piše sveti Petar. Sveti Ivan poziva kršćanske zajednice da na mržnju odgovaraju ljubavlju, jer Bog je Ljubav. Crkvi u Smirni se obraća Isusovim riječima: Poznajem tvoje bolove i tvoje siromaštvo...Ne boj se toga što ćeš trpjeti... budi vjeran sve do smrti i dat ću ti krunu života“. Prve kršćanske zajednice u Maloj Aziji nisu pošteđene od podjela, slabosti i skandala. Crkvu u Laodiceji stiže prvi ukor: „ti nisi ni vruć ni hladan. O kad bi bio ili vruć ili hladan! Ali budući da si mlak, to jest nisi ni vruć ni hladan, izbacit ću te iz svojih usta. Ti govoriš bogat sam... ništa mi nije potrebno, ali ne znaš da si nesretan, bijedan, siromah, slijep i gol... obrati se“. Već na početku kršćanstva pojavljuju se lažni učitelji koji šire prve hereze. Sveti Pavao piše Kološanima: „Čuvajte se da vas tko ne zavede svojom filozofijom i svojim prijevarama nadahnutim na ljudskoj predaji, prema nahođenju svijeta, a ne Kristovom. A Efežane poziva da ne budu „malodobni, igračka valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauke u ljudskoj prijevarnoj igri, usred prepredenosti koja lukavo krči put zabludi“. Nasuprot progonima i herezama sveti Ivan kršćanske zajednice u Maloj Aziji hrabri Kristovim riječima: „premda si slabašan, ipak si bio poslušan mojoj riječi, i nisi zanijekao moje ime“. Brzo ću doći. Čvrsto drži to što imaš... Pobjednika ću postaviti kao stup u hramu Boga moga, i odatle više neće izići.