Sutra je dan posvećen klauzurnim zajednicama

(20. studenoga 2006. – RV) Samostani kontemplativnoga života „naizgled beskorisni... čine dobro čak... i onima koji ne znaju za njihovo postojanje“ i nude se kao oaze, u kojima čovjek ... može bolje zahvatiti s izvora Duha i ugasiti žeđ tijekom često mukotrpnoga puta – kazao je Sveti Otac u jučerašnjem podnevnom nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji, podsjećajući kako Crkva 21. studenoga, na dan liturgijskoga spomena Prikazanja Blažene Djevice Marije u hramu, obilježava Dan posvećen svim klauzurnim redovničkim zajednicama. Zapitali smo sestru Giovannu Zoletto, klarisu iz Venecije, što odgovoriti onima koji kontemplativnu dimenziju smatraju beskorisnom? To bi bilo kao da drvetu odsiječete korijene. Korijenje je skriveno, ali stablo preko njih crpi hranu kako bi se razvijalo i očitovalo ljepotu stvaranja. Sve polazi od uzemljenoga korijenja, koje daje životni sok – zaključila je sestra Giovanna. Osvrnuvši se na život zajednice, kazala je kako se sestre bude u pet i pol sati, a od šest do devet se posvećuju liturgijskoj i osobnoj molitvi. Potom do jedanaest i pol obavljaju kućne ili vrtne poslove. Taj dio dana završavaju moljenjem časoslova, odnosno crkvenom liturgijskom molitvom, i potom zajedničkim ručkom kada mogu razmijeniti mišljenja, ili malo razgovarati, to nazivamo trenutkom bratstva. Nakon toga vlada stroga šutnja do 14 sati i 40 minuta kad se okupljamo na moljenje časoslova i svete Krunice. Ponovno imamo vremena za kućne ili vrtne poslove, sve do 18 sati kada molimo liturgijsku molitvu Večernje, čitamo nabožno štivo i obavimo meditaciju. Potom slijedi večera i mali odmor, trenutak bratstva, a dan zaključujemo večernjom zahvalom Gospodinu za sve blagodati te Gospodinu prikažemo potrebe braće i sestara koji se utječu u naše molitve – kazala je sestra. Na primjedbu kako je film o životu kartuzijanaca „Grobna šutnja“ postigao velik uspjeh, kazala je kako je šutnja u prvome redu traženje intimnosti s Gospodinom, trenutak osame kad se duša stavlja pred Gospodina, svoga Stvoritelja. Tada iz srca izvire molitva hvale, jer zaboravljajući sebe i gledajući Gospodina, ništa drugo ne možemo vidjeti nego da je On ljubav i da naš život ide na izvor života i ljubavi – istaknula je sestra i dodala kako treba naći vremena za susret s Gospodinom, biti s Njim u četiri oka, i od Njega tražiti pomoć, jer je Isus kazao: „Sami ne možete, ali tražite dar Duha Svetoga“. Što si više s Gospodinom, više osjećaš potrebu zajedništva s Njim. To je kao kad gladan traži hranu, ili kad je netko u paklenoj buci, osjeća potrebu šutnje, makar pet minuta na dan. Nakon toga će spontano tražiti deset minuta, to će doći samo od sebe – zaključila je sestra Giovanna.