Dan sjećanja na žrtve Škabrnje

U Škabrnji je u subotu 18. studenog obilježena 15. obljetnica Dana sjećanja, spomen na stradanje 44 škabrnjskih civila koje su četnici masakrirali 18. studenog 1991., ali i na sve stradale u Domovinskom ratu, u kojem je poginulo 86 škabrnjskih civila i branitelja. Misu u župnoj crkvi Uznesenja BDM predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Ujedno je predvodio i molitvu odrješenja na groblju sv. Luke gdje su pročitana imena 96 stradalih u obrani Škabrnje. Na masovnoj grobnici koja se nalazi kod Osnovne škole i kod središnjeg križa na groblju državna, vojna i stranačka izaslanstva te predstavnici udruga iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine položili su vijence i zapalili svijeće. Višekilometarska kolona tisuća ljudi iz cijele Hrvatske, u zajedništvu s policijskim i vojnim snagama koje su predvodile mimohod s križem u ruci vojnika, dostojanstvenim mimohodom prošla je Škabrnjom od masovne grobnice do groblja. Nakon Mise na Trgu dr. Franje Tuđmana održan je komemorativni skup.
Spomeni se bijede moje i stradanja, to nosim u srcu i gajim nadu u sebi. Dobrota Gospodnja nije nestala, dobro je u miru čekati milosrđe Gospodnje, tim je biblijskim riječima mons. Prenđa započeo homiliju, [a njihov navještaj bio je potresan kad ih je čitala Antonija Pavičić. Ta je djevojka 1991. imala tri godine. Ubijen joj je otac; od pretrpljenog stresa otežano hoda, te je i do ambona došla pridržavana rukom škabrnjskog župnika Borisa Pedića. No mons. Prenđa poručuje: Ne želimo da mržnja, osveta i strah među mladim naraštajima nađu ikakvog uporišta, dodavši da treba učiti da ubijeno tijelo ne uništava dušu. Zrno bez buke pokreće novi život. Ono ne traži da ga se gleda, da mu se divi, da ga se hvali. Bačeno je da nestane da bi donijelo plod, život. U zrnu Kristu bila je ljubav koja je od većine ostala neshvaćena, često prezrena, odbačena i pogažena, ali je uvijek ostala ljubav bez natruha prezira, mržnje i neprijateljstva. To sjeme sije Crkva po njivama ovog svijeta i po našoj Hrvatskoj, rekao je mons. Prenđa. To je Kristova poruka, Kristov put prema slavi i pobjedi, stoga i križevi nad humcima naših junaka pjevaju pobjedničku pjesmu. To je Golgotska logika Krista umirućeg koji je u trenutku dokončanja svog života udahnuo svijetu duh praštanja koji je postao izvor nade za posvađene pojedince i narode, rekao je mons. Prenđa,] pozivajući da nosimo Kristov duh praštanja kojeg je on uzidao u stvaranje novog čovjeka.