Uz liturgijski spomen Prikazanja Blažene Djevice Marije u hramu, 21. studenoga obilježit
ćemo dan pro Orantibus, posvećen svim klauzurnim redovničkim zajednicama, kazao je
Benedikt XVI u nedjeljnom podnevnom nagovoru. To je prigoda – nastavio je Papa -
da zahvalimo Gospodinu na daru tolikih osoba koje se, u samostanima i samotištima,
u potpunosti posvećuju Bogu u molitvi, u šutnji i skrovitosti. Poneki se pitaju koji
je smisao i koja vrijednost njihova postojanja u našem vremenu, u kojem ima toliko
mnogo hitnih situacija gdje bi se valjalo suočiti sa siromaštvom i oskudicom. Zašto
se „zatvoriti“ zauvijek među zidine samostana i tako lišiti druge vlastitog doprinosa
sa svojim sposobnostima i iskustvima? Kakav učinak može imati njihova molitva u vidu
rješenja tolikih konkretnih problema koji neprekidno pogađaju čovječanstvo? Ipak,
i danas doista nemali broj osoba, izazivajući često iznenađenje među prijateljima
i znancima, napuštaju svoje profesionalne karijere, ponekad prilično uspješne, kako
bi prihvatile strogo pravilo klauzurnoga samostana. Što ih potiče na tako zahtjevan
korak ako ne činjenica da su shvatili, kako poučava Evanđelje, da je Kraljevstvo nebesko
„blago“ radi kojega se doista isplati sve ostaviti? Doista, ova naša braća i sestre
tiho svjedoče da je posred svakodnevnih događaja, ponekad prilično stresnih, jedina
podrška koja nikad ne popušta Bog, neoboriva stijena vjernosti i ljubavi. „Todo se
pasa, Dios no se muda“, pisala je velika duhovna učiteljica sveta Terezija Avilska
u jednom svome poznatome tekstu. Pred tako raširenom potrebom, koju mnogi osjećaju,
da se izađe iz svakodnevne kolotečine velikih urbanih središta u potrazi za prostorima
prikladnim za tišinu i meditaciju, samostani kontemplativnog života nude se kao „oaze“
u kojima čovjek, hodočasnik na ovoj zemlji, može bolje zahvatiti s izvora Duha i napiti
se na svome putu. Ova mjesta, stoga, premda na prvi pogled beskorisna, zapravo su
nezamjenjiva, poput zelenih „pluća“ nekog grada: svima čine dobro, pa i onima koji
u njih ne zalaze ili čak za njih i ne znaju, kazao je Benedikt XVI. Draga braćo
i sestre, zahvaljujemo Gospodinu, koji je u svojoj providnosti htio i muške i ženske
klauzurne zajednice. Ne dopustimo da im uzmanjka naša duhovna ali i materijalna pomoć,
kako bi mogle izvršiti svoje poslanje održavanja u Crkvi živim iščekivanje Kristova
povratka. Zazovimo stoga zagovor Marijin. O spomenu njezina Prikazanja u hramu promišljat
ćemo o njoj kao Majci i uzoru Crkve, koja u sebi sjedinjuje oba poziva: djevičanstvo
i brak, poziv na kontemplativni i poziv na aktivni život, kazao je Papa.