Život sa smetlarima

(17. studenoga 2006. – RV) Zove se Zabaleen City, a dio je jedne kairske četvrti koju turisti izbjegavaju. Tko joj se približi ostane bez daha zbog neugodnih mirisa otpada. Riječ je zapravo o odlagalištu smeća pod vedrim nebom gdje žive najsiromašniji rovareći po njemu. Otac Luciano Verdoscia, kombonijanac, živi u Egiptu od 1994. godine. Kao ravnatelj tečaja arapsko islamskih studija i međuvjerskoga dijaloga, nedjeljom je pohađao četvrt. Prošle je godine odlučio napustiti sveučilište kako bi se posve posvetio djeci-smetlarima. Prisjećajući se prvih pohoda toj četvrti, u razgovoru za našu radio postaju kazao je kako je bio duboko dirnut kad je išao prema kući sestara majke Terezije i gledao djecu od 5 do 15 godina kako prekapaju smeće. Prije svega pomislio sam na svoje nećake, želio da oni kao i sva djeca bogatih zemalja to vide, jer možda nisu svjesni koliko su povlašteni. Posebno me se doimao susret s nesposobnom djecom u kući sestara majke Terezije, hvalio sam i zahvaljivao Bogu što sam među njima – kazao je otac Luciano i dodao kako se uz ovaj dio gradske četvrti nalazi glasoviti grad mrtvih, odnosno veliko groblje u kojem žive brojne obitelji; postoje i druge četvrti, a mi radimo u barakaškom naselju – napomenuo je. Osvrnuvši se na rad s djecom, kazao je kako treba onemogućiti da se siromaštvo prenosi iz naraštaja u naraštaj. Djeci treba pojasniti kako je moguć pristojniji život ako poboljšaju svoje obrazovanje. Mi u dva centra radimo s oko 400 djece, u njima djeca mogu učiti, raditi u čistom, dostojnom okružju. Njihove su kuće veoma siromašne, cijela obitelj živi u jednoj prostoriji bez higijenskih uvjeta. Dajemo im bogat doručak, liječnički pregled i socijalnu potporu. To radimo zajedno s muslimanima, a ja sam kao svećenik zadovoljan što dobro surađujemo. Dva puta sam bio optuživan zbog vjerskoga prozelitizma i sve je bilo zaustavljeno, ali prvi koji su me podržali bili su suradnici muslimani, oni su za mene braća – kazao je otac Luciano.