Crkva se treba založiti kako bi pokazala istinsku veličinu vjere

(13. studenoga 2006. – RV) Crkva se treba založiti kako bi pokazala istinsku veličinu vjere, jer kršćanstvo, koje je ljubav, radost i mir, često izgleda kao jednostavni moralizam, odnosno turoban popis zabranâ – istaknuo je, između ostaloga, papa Benedikt XVI. u govoru švicarskim biskupima, na koncu njihova pohoda „ad Limina“.
Upozorivši na važnost osobnoga odnosa s Bogom, Sveti je Otac, u govoru koji nije unaprijed pripremio, podsjetio kako je sveti Augustin više puta pokazao dvije strane kršćanskoga poimanja Boga: Bog je Riječ i Bog je Ljubav – sve do toga da se učinio toliko malenim te poprimio ljudsko tijelo i na koncu se kao kruh stavio u naše ruke. Zbog toga je naša vjera nešto što ima veze s razumom, može biti prenošena putem razuma i ne treba se skrivati pred njim, pa niti pred ovim našega doba. Taj razum ima srce, tako da se može odreći vlastite beskrajnosti i postati tijelo. Bog nije filozofska pretpostavka … mi Ga poznajemo i On poznaje nas. I možemo Ga sve bolje poznavati, ako ostanemo u razgovoru s Njime – kazao je Sveti Otac i pritom istaknuo kako je stoga za pastoral vrlo važno poučiti, kao i osobno sve više učiti moliti. Pred svima onima koji meditaciju traže drugdje, jer u kršćanstvu ne pronalaze duhovnu dimenziju, Papa je potaknuo biskupe da im pokažu kako ta dimenzija, ne samo da postoji, nego je ona vrelo svega. U tom se vidiku vidi značenje liturgije kao škole molitve. Molitva može biti jednostavna i ponizna, ali i slavlje vjere. Samo ako je Bog tu i ako nas dotakne, može biti pravo slavlje. A znamo kako ta slavlja vjere širom otvaraju srca ljudi i pobuđuju dojmove koji pomažu u budućnosti – kazao je Sveti Otac.
Veliki dio govora Papa je posvetio važnoj temi morala, te napomenuo kako se čini kao da se u naše doba moral podijelio na dva dijela. Suvremeno društvo nije jednostavno bez morala, nego je, takoreći, otkrilo i zahtijeva jedan drugi dio morala, koji u navještaju Crkve posljednjih desetljeća, a i više, možda nije bio dovoljno istaknut – napomenuo je Papa te spomenuo neke važne teme kao što su mir, nenasilje, pravednost za sve, skrb o siromašnima i poštovanje prema stvorenome. To su velike moralne teme koje privlače mlade i koje, uostalom, pripadaju i crkvenoj tradiciji. Taj drugi dio morala tiče se zalaganja za život, od začeća sve do smrti. Pobačaji i eutanazija često se opravdavaju prividno velikim ciljevima koji tako mogu biti korisni budućim naraštajima – primijetio je nadalje Sveti Otac te sa žalošću ustvrdio kako se tako čak čini moralno uzeti u vlastite ruke ljudski život i manipulirati njime. Sveti je Otac na koncu svratio pozornost i na moral braka i obitelji, te spomenuo slučajeve nekih zemalja u kojima je u zakonodavstvo unijeta promjena, te se brak sada više ne opisuje kao veza između muškarca i žene, nego kao veza među osobama. Prema takvome poimanju, svaki oblik veze čini se potpuno normalnim, a sve je to prikazano kao vrsta morala nediskriminacije i kao nužna ljudska sloboda. Na taj je način nerazrješivost braka postala gotovo utopija – upozorio je Papa. Kršćanski se navještaj sukobljava s oprečnom sviješću društva, odnosno s jednom vrstom antimorala koji se oslanja na poimanje slobode viđene kao pravo na samostalni izbor bez određenih smjernica. To je antimoral koji se prikazuje kao nediskriminacija, te stoga kao prihvaćanje svake vrste mogućnosti, postavljajući se tako samostalno kao etički ispravan – kazao je Sveti Otac te pozvao sve vjernike da se zauzmu kako bi se ponovno povezala ta dva dijela moralnosti i učinilo jasnim da oni trebaju biti međusobno nerazdvojno povezani. Samo ako se ljudski život poštuje od začeća do smrti, moguća je i vjerodostojna etika mira. Samo se tada nenasilje može izraziti u svim smjerovima; samo tada uistinu prihvaćamo stvoreno; i samo se tada može postići istinska pravednost. Stoga je pred kršćanima velika zadaća: s jedne strane učiniti da kršćanstvo ne izgleda kao jednostavni moralizam, nego kao dar u kojemu nam je darovana ljubav koja nas podupire i daje nam potrebnu snagu kako bismo znali izgubiti vlastiti život. S druge pak strane, u kontekstu te darovane ljubavi, napredovati prema konkretizaciji, za koju je temelj uvijek u Zapovijedima koje, s Kristom i Crkvom, u ovo naše doba trebamo tumačiti na napredan i nov način – kazao je Sveti Otac.