(09. studenoga 2006. RV) O ocekivanjima novih naraštaja koji se približavaju posvecenome
životu i poslanju redovnika raspravljaju Talijanski viši redovnicki poglavari na 46.
opcoj skupštini u Olbiji na Sardiniji. Govoreci o radu skupštine u razgovoru za naš
Radio, predsjednik Talijanske konferencije viših poglavara, don Alberto Lorenzelli,
kazao je kako je odgoj strateška tocka u životu redovnickih instituta; u pitanju je
buducnost posvecenoga života, a svi se redovnicki instituti snažno zauzimaju u odgoju
mladih koji žele i onih koji su vec ušli u redovnicke institute jer trebaju oblikovati
svoju osobnost, ljudski i duhovni rast. Na upit kakvo svjedocanstvo želi ponuditi
redovnik, kazao je kako se redovnicko posvecenje poistovjecuje ne toliko s osobnim
rastom, jer bi to ponekad moglo postati samoljublje, koliko s potpunim darivanjem
Bogu i tako ocituje dimenziju i izazov za buducnost koja se s radošcu, nadom i znakovitošcu
vec živi. Posveceni život snažno ocituje kvalitetu života. Uvjeren sam da redovnicki
instituti vjerno predstavljaju karizmu svojih utemeljitelja, koji su znali citati
znakove vremena, a redovnicki je život ušao u društveno tkivo i znao je odgovoriti
na potrebe i zahtjeve. Današnji problemi nisu razliciti od jucerašnjih; oni imaju
drugacije dimenzije, obilježja, okrenuti su razlicitim slikama, ali uvijek ocituju
istu stvarnost. No, istina je da se živi velika teškoca. Ta teškoca nije u redovnickim
institutima, nego je vlastitost naše stvarnosti, svijeta u kojemu se teško donose
konacne odluke, gdje proces sekularizacije koja nas je zahvatila ponekad ucini da
živimo sadašnjost, ne misleci na prošlost ni na buducnost; išcezla je, dakle, povijest,
a nedostaje vizija buducnosti. Ponekad postoji strah od suceljavanja sa zahtjevnim
odabirima – zakljucio je don Lorenzelli.