Vec treci put u ovoj godini u Asizu se obilježava 20. obljetnica skupa vjerskih voda
koje je papa Ivana Pavao II. 1986. pozvao u Asiz. Papinsko vijece za medureligijski
dijalog koje želi – putem izravnih svjedocanstava – prouciti utjecaj „asiškoga duha“
na Crkvu i medureligijski dijalog, organiziralo je skup na kojemu sudjeluje stotinjak
mladih razlicitih vjera iz 27 zemalja: kršcani raznih vjeroispovijesti, Židovi, muslimani,
budisti i drugi. Odavno se asiška zajednica priprema za ovaj dogadaj, otac Vincenzo
Coli, kustos svetoga samostana i bazilike u Asizu, u razgovoru za našu radio postaju
kazao je kako su sretni i puni nade što novi naraštaji mogu promišljati o dogadaju
i obogatiti se za buduci život. Mi vjerujemo u odgoj, od ovoga dogadaja ne treba odmah
ocekivati plodove, ali ce ih sigurno biti u buducnosti. Mladi se trebaju uroniti u
asiški duh koji proizlazi iz životnoga odnosa svetoga Franje prema Bogu, covjeku,
stvorenjima, kako bi se na Franjinu iskustvu obogatili i to živjeli u svakodnevici
– istaknuo je otac Coli. Na upit o smislu hodocašca mladih od Svetoga samostana
do crkvice svetog Damjana, kazao je kako se smisao može shvati ako se ima u vidiku
ovogodišnje obilježavanje 800. obljetnice Franjina obracenja. Prijeci put od Franjina
groba do crkve svetoga Damjana znaci razmišljati o dogadaju koji je promijenio Franjin
život, i ucinio ga bratom svih: Franjin susret s Kristom. Od svetoga Damjana mladi
ce hodocastiti u samostan u Rivotortu, jer smo uvjereni da se Boga može sresti u služenju
braci. Doista, Franjo je u Rivotortu poceo služiti najpotrebitije i gubavce onoga
doba – kazao je otac Coli i dodao kako trebamo uvijek isticati kako asiški duh nema
ništa zajednickoga sa sinkretizmom, jer svi trebamo imati jasan i cvrst vlastiti identitet,
koji se zna otvoriti susretu, dijalogu, uzajamnome bogacenju poštujuci vjeru, vrednote
i ideale drugih. U Asizu je u nedjelju, 5. studenog, skupina od stotinjak mladih,
predstavnikâ razlicitih religija, upalila vatru u znak sloge medu svjetskim religijama,
sjedinjujuci tako vlastiti plamen s onim koji gori neprestano od 2002. godine, kada
je Ivan Pavao II., zajedno s brojnim vjerskim vodama, molio za svijet, nekoliko mjeseci
prije toga pogoden strahotama atentatâ 11. rujna. Tim je simbolicnim cinom zapoceo
prvi susret mladih, koji je organiziralo Papinsko vijece za medureligijski dijalog,
a kojemu je cilj obilježiti dogadaj koji je taj franjevacki gradic pretvorio u ikonu
sloge medu razlicitim vjerama, odnosno svjetski dan molitve održan u listopadu 1986.
godine. Na skupu su se, medu ostalima, okupili mladi kršcani razlicitih vjeroispovijesti,
Židovi, muslimani, taoisti, hindusi, budisti, i sikhi. Dvadeset godina poslije,
ova se mladež, „djeca“ toga 27. listopada 1986. i njegova duha bratstva, okupila na
istome mjestu kako bi otkrili, ovaj puta kao protagonisti, snagu „duha Asiza“. Nadbiskup
Pierluigi Celata, tajnik Papinskoga vijeca za medureligijski dijalog, potaknuo je
nazocnu mladež da se osjecaju sposobnima izgraditi buducnost mira, dok je kardinal
Roger Etchegaray – koji je bio glavni organizator susreta održanoga 1986. godine –
podsjetio na pozadinu toga važnog dogadaja. Danas, zahvaljujuci onome danu prije 20
godina, medureligijski cimbenik pocinje imati gradansko pravo u brojnim vjerama –
kazao je kardinal, te napomenuo kako to, medutim, nije dostatno ako ne postoji sposobnost
za njegovo osobno njegovanje u cijelome svijetu. Medureligijski dijalog treba razvijati,
ali i onaj unutar religija. Jedan je veliki teolog kazao kako dijalog unutar religije
znaci da nije dostatan dijalog medu religijama, nego treba vidjeti kako svaki muškarac
i svaka žena žive vlastitu vjeru unutar svoje zajednice – upozorio je kardinal Etchegaray.
Mladi nazocni na Medureligijskom susretu u Asizu, aktivno se zalažu na podrucju
dijaloga s mladima drugih vjera. Na upit novinara kako se pripremio za ovaj susret,
jedan je mladic istaknuo duh nade, nade da ce uspjeti rukom dotaknuti radost obitelji.
Obitelji ljudskoga roda pripada svatko, bio on bilo koje rase ili religije. Dobro
je da i mi imamo mogucnost pitati, produbiti i iskusiti što znaci živjeti u obitelji
poštujuci se medusobno u razlikama, i sa željom za komunikacijom i dijalogom, koji
je – kako kaže Papa – kljuc za mir – kazao je mladić.