(05. studenoga 2006. – RV) U Kini je 31. listopada zapoceo sastanak na vrhu, na kojemu
su se okupili predstavnici 48, od 53 zemlje, Africke unije. Šefovi vlada i država,
te sultani, okupili su se u Pekingu kako bi potvrdili strateški savez, vec najavljen
nekim odlukama. Kina je, naime, poništila 10 milijarda duga 31 africke zemlje, i ukinula
je carinu na 190 africkih proizvoda. Osvrnuvši se u razgovoru za našu radio postaju
na znacenje ovoga skupa za Kinu, Francesco Sisci, dopisnik iz Pekinga talijanskoga
dnevnika La Stampa, kazao je kako Kina u Africi vidi važnoga partnera u svojoj politici
opcega širenja. Kini Afrika treba kao tržište za njezinu robu, kao dobavljac nafte
i sirovina svih vrsta, ali i kao cjelokupni trgovacki partner u buducnosti. Ovaj je
sastanak izmedu ostaloga i veliki napor koji na neki nacin ima i humanitarne vidike.
Odgovara, naime, na kritike koje je Zapad uputio zbog cinicne politike Kine prema
Africi – napomenuo je Francesco Sisci. Ovo nije ništa drugo nego diplomatska, gospodarska
i medijska ofenziva Kine prema Africi – tog je mišljenja pak prof. Angelo Turco, afrikanist
na Sveucilištu u L'Aquili. Znamo da se strateški cilj Kine u Africi zove nafta, te
valja napomenuti kako, što se tice interesa Afrike u ovim obnovljenim odnosima s Kinom,
sve još treba uobliciti – kazao je prof. Turco. Ako ovaj skup tumacimo politicki,
a ne gospodarski, onda je on veliki korak naprijed – istaknuo je pak Luigi Bonanate,
profesor medunarodnih odnosa na Sveucilištu u Torinu. Naravno, tu su poznati razlozi,
poput nafte, sirovina i izvora, ali namece se misao da Kina prije svega želi ucvrstiti
svoj položaj na azijskome kontinentu. Kraj sebe ima Indiju koja je slabije razvijena,
ali je vrlo živa, a tu je i Japan. S druge strane, zemljopis je cimbenik o kojemu
valja uvijek voditi racuna u svakoj medunarodnoj analizi. Afrika je pak dosta daleka,
stoga cinjenica da Kina gleda na Afriku, znaci da gleda jedan vrlo zaostali kontinent
koji možda pocinje upoznavati pocetak puta prema razvoju. Kina se dakle krece kao
zemlja koja gleda daleko, i koja je jako pozorna na buducnost i na zbivanja u svijetu.
U tome je potpuno drugacija od Sjedinjenih Država koje na buducnost gledaju kao da
je ona cisto jednostavni nastavak prošlosti; i to je velika pogreška koju cine u ovome
trenutku – kazao je prof. Bonanate.