Ovih dana, koji slijede nakon liturgijskoga spomena svih vjernih mrtvih, u mnogim
se župama slavi osmina za duše pokojnih. To je prava prigoda da se u molitvi spomenemo
svojih najmilijih te promislimo o stvarnosti smrti, što je takozvana “civilizacija
blagostanja” cesto nastoji ukloniti iz svijesti ljudi, obuzetih brigama svakodnevnog
života. Umrijeti je, zapravo, dio življenja, i to ne samo na kraju, nego, pogleda
li se dobro, u svakom trenutku. Bez obzira na sve što bi nas od toga moglo odvuci,
gubitak drage osobe navodi nas da ponovno otkrijemo taj “problem”, tako što nam smrt
predstavlja kao korjenito neprijateljsku stvarnost, suprotnu našem prirodnom pozivu
na život i srecu, kazao je Benedikt XVI. u nedjeljnom podnevnom nagovoru. Isus
je – nastavio je Papa - preokrenuo smisao smrti. Ucinio je to svojim naukom, no ponajviše
vlastitim suocenjem sa smrcu. “Umrijevši, on je uništio smrt”, ponavlja liturgija
u vazmeno vrijeme. “Duhom koji nije mogao umrijeti - piše jedan crkveni otac - Krist
je usmrtio smrt koja je usmrcivala covjeka”. Sin Božji htio je na taj nacin do kraja
podijeliti naše ljudsko stanje, kako bi ga otvorio za nadu. U konacnici, On je roden
kako bi mogao umrijeti, te nas tako osloboditi od ropstva smrti. Poslanica Hebrejima
kaže za Isusa da je pretrpio smrt da "bude svakome na korist". Otada, smrt više nije
ista: lišena je, tako reci, svoga “otrova.” Božja ljubav, koja djeluje u Isusu, dala
je novi smisao citavom covjekovu životu, te je preoblikovala i njegovo umiranje. Ako
je u Kristu ljudski život "prelazak s ovoga svijeta Ocu" (Iv 13,1), smrtni je cas
tada trenutak u kojem se to dogada na konkretan i konacan nacin. Tko nastoji živjeti
poput Njega, osloboden je strah a od smrti, koja više ne pokazuje svoje neprijateljsko
lice, nego, kako piše sveti Franjo u Pjesmi stvorova, prijateljsko lice “sestre”,
zbog koje se može i blagoslivljati Gospodina: “Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri
našoj tjelesnoj smrti”. Ne treba se plašiti tjelesne smrti, na to nas podsjeca vjera,
jer ona je samo san iz kojeg cemo se jednom probuditi. Prava smrt, koje se pak valja
plašiti, smrt je duše, što je Otkrivenje naziva “drugom smrti”. Doista, tko umre u
smrtnome grijehu, bez pokajanja, zatvoren u oholo odbijanje Božje ljubavi, sam se
iskljucuje iz kraljevstva života, istaknuo je Papa i dodao da zagovorom Blažene Djevice
Marije i svetoga Josipa, molimo od Gospodina milost da nas u spokoju pripremi na odlazak
s ovoga svijeta, kad nas On bude htio pozvati, u nadi da cemo moci vjecno prebivati
s Njime, u društvu svetih i naših najmilijih pokojnika. S velikom zabrinutošcu
pratim vijesti o teškom pogoršanju situacije u Pojasu Gaze, te želim izraziti svoju
blizinu civilnom stanovništvu koje trpi posljedice nasilja. Molim i vas da se pridružite
mojoj molitvi, kako bi svemoguci i milosrdni Bog prosvijetlio izraelske i palestinske
vlasti, kao i vlasti država koje imaju osobitu odgovornosti u tom podrucju, te se
zauzmu oko prekida prolijevanja krvi, i umnože nastojanja oko humanitarne pomoci i
što bržeg ponovnog zapocinjanja ozbiljnih i konkretnih neposrednih pregovora, kazao
je Benedikt XVI. nakon molitve Andeo Gospodnji.