Uz liturgijska citanja XXXI. nedjelje kroz godinu razmišlja velecasni Denis Baric

Braco i sestre u Kristu!Koliko li je samo osnovnih principa zdravih odnosa i zdravog oslonca u našemu ljudskom životu? Zapovijedi, zakoni, memorandumi, i citava svita rijeci i opaski prema kojima covjek valja usmjeriti svoju svakodnevicu koja postaje njegovom egzistencijom. Zanimljivo kako je i Bog zaželio zapodjenuti odnos s covjekom imajuci pred sobom zapovijedi koje ne predstavljaju iluzorni poredak nekih nejasnih principa, apstraktnih odnosa, vec ono što nam je tako blizu, svakodnevno, a u isti mah možda tako daleko. U središtu promišljanja ovo nedjeljnih citanja zapovijed je ljubavi: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. Zapovijed ljubavi stoji iznad svih drugih zapovijedi. No, ona nije samo sastavni dio kršcanske etike, i to najvažniji, ona nije samo narocita strana kršcanskog morala, i to najdragocjenija, nego je sadržaj svega onoga što kršcanstvo od nas traži. Jasno nam je kako put k Bogu vodi samo preko bližnjih. Sva ljubav prema Bogu i sve službe Bogu ostaju prazne, zapravo besmislene ukoliko se ne pokažu kao prave u službi prema bližnjemu. I tako se ljubav prema Bogu zbiva u ljubavi prema bližnjemu, u onome koji je možda potreban našeg pogleda, osmjeha, pozdrava, pomoci, utjehe… Poradi toga i Isusova evandeoska besjeda: Idi i ti cini tako, zapravo je poziv da nas sveto misno otajstvo, sakramentalni život usmjeri na cin djelatne ljubavi medu konkretnom bracom i sestrama. Stoga nemojmo zaboraviti da se Boga ljubi u covjeku i covjeka u Bogu. Nemojmo se dovesti u opasnost da pored covjeka zaboravimo Boga ili da pored Boga zaboravimo covjeka. Danas više negoli ikada pomalo i strši, usudio bih se reci vjernicki slogan: "Bog i moja duša i ništa više!", ali upravo tu postoji opasnost da se izgubi covjeka, a s njime i Boga. Takav je covjek previše trom da bi tražio Boga na jedinom putu na kojemu ga može naci: na putu preko bližnjega na cesti iz Jeruzalema u Jerihon, baš poput Majke Terezije koja je prepoznala Boga u najpotrebnijima koji i danas besprijekorno vape možda baš poput psalmista: „Cekao sam da se tko sažali nada mnom ali ga ne bi, da me tko utješi, ali ga ne nadoh“ (Ps 69, 22). Poznat nam je put, možda ne i cilj, no neka nas ta radoznalost ne sputa u ljubljenju Boga i bližnjega na putu do cilja.