Svjetovna suvremena kultura sve više teži nazocnost Boga nijekati u životu ljudi

Svjetovna suvremena kultura sve više teži nazocnost Boga nijekati u životu ljudi, to odvajanje stvara tjeskobu i ocaj – kazao je papa Benedikt XVI. koji je jutros pohodio Papinsko sveucilište Gregorianu. Prije više od 450 godina sveti Ignacije je ustanovio sveucilište, koje danas pohada više od 3 tisuce studenata iz više od 130 zemalja, 821 biskupije i 84 redovnicka zavoda. Papa je takoder upozorio kako medureligijski dijalog može biti poticajan, ali treba izbjegavati dvosmislenost. Na Gregoriani su Svetoga Oca docekali kardinal Zenon Grocholewski, veliki kancelar sveucilišta povjerenoga Isusovcima, vrhovni poglavar Družbe Isusove otac Peter-Hans Kolvenbach, rektor sveucilišta otac Gianfranco Ghirlanda te kardinal Camillo Ruini, Papin vikar za rimsku biskupiju.
Nije dosta upoznati Boga, kako bi Ga se stvarno susrelo, nego Ga treba i ljubiti. Spoznaja treba postati ljubav – kazao je Benedikt XVI. govoreci sveucilišnoj zajednici. Papa je, imajuci u vidiku slušateljstvo, govorio o odnosu vjere i kulture u suvremenome društvu. Danas se ne može ne voditi racuna o suceljavanju sa svjetovnom kulturom, koja u brojnim dijelovima svijeta sve više nastoji ne samo nijekati svaki znak Božje nazocnosti u životu društva i pojedinca, nego s raznim sredstvima, koja navode na krivi put i potamnjuju pravu covjekovu spoznaju, nastoji poljuljati njegovu sposobnost slušanja Boga. Ne može se takoder zanemariti ni odnos s drugim religijama, koji se pokazuje poticajnim samo ako se izbjegne svaka vrsta dvosmislenosti koja na neki nacin slabi bitni sadržaj kršcanske vjere u Krista jedinoga Spasitelja svih ljudi i u Crkvu potrebni sakrament za spas cijeloga covjecanstva – istaknuo je Sveti Otac.
Govoreci o poslanju Gregoriane kazao je kako je ono istodobno „lako i teško“. Lako – pojasnio je Papa – jer su identitet i poslanje Gregoriane jasni od samog sveucilišnoga pocetka, kada je još nosilo ime Rimskoga kolegija. Teško, jer ta zadaca pretpostavlja trajnu vjernost povijesti i tradiciji, kako se ne bi izgubili povijesni korijeni, te istovremeno otvaranje sadašnjoj stvarnosti kako bi, nakon pomnjivog razlucivanja, s kreativnim duhom odgovorilo potrebama Crkve i današnjega svijeta. U tom je kontekstu istaknuo važnost humanih znanosti. Upravo te znanosti koje se odnose na covjeka – upozorio je Papa – ne mogu zanemariti covjekov odnos prema Bogu, jer covjek ne može biti posve shvacen ako ga se ne prizna otvorenim prema transcendenciji.
Lišen svoga uporišta u Bogu, covjek ne može odgovoriti na temeljna pitanja koja uznemiruju i uvijek ce uznemirivati njegovo srce o svrsi i dakle smislu njegova postojanja. Slijedom toga cak je nemoguce u društvo unijeti one eticke vrednote, jedine koje mogu jamciti suživot dostojan covjeka. Sudbina covjeka bez njegova uporišta u Bogu samo može biti pustoš tjeskobe koja vodi u ocaj – kazao je Benedikt XVI.
Samo u pozivanju na Boga-Ljubav, koji se objavio u Isusu Kristu – dodao je Papa – covjek može naci smisao svoga postojanja i živjeti u nadi, unatoc iskustvu zala koja ranjavaju njegovu osobnu egzistenciju i društvo u kojemu živi. Osvrnuvši se na snagu kršcanske nade koja mijenja svijet, kazao je: Nada cini da se covjek ne zatvori u paralizirajuci i sterilni nihilizam, nego da se otvori velikodušnome zauzimanju u društvu u kojem živi kako bi ga poboljšao. Taj je zadatak Bog povjerio covjeku stvarajuci ga na svoju sliku i priliku, zadaca koja svakog covjeka ispunja najvecim dostojanstvom, ali i neizmjernom odgovornošcu – istaknuo je Benedikt XVI. potom upozorio na istinski cilj teološke znanosti. Studiranje kanonskoga prava i teologije nije „samo upoznavanje vjerskih definicija u njihovoj povijesnoj formulaciji i prakticnoj primjeni, nego u vjeri, nadi i ljubavi razumijevanje same teologije. Jedino Duh temeljito istražuje dubinu Božju, dakle, samo se u slušanju Duha može istraživati dubinu bogatstva, mudrosti i znanja Božjega. Duha slušamo u molitvi, kad se srce otvara kontemplaciji otajstva Boga, koji se objavio u Sinu Isusu Kristu, slici nevidljivoga Boga, postavljenom Glavom Crkve i Gospodinom svih stvari. Nakon tih rijeci, Sveti se Otac osvrnuo na ulogu Družbe Isusove u upravljanu sveucilištem, rekavši kako je briga za sveucilište „jedna od najvecih usluga koju Družba cini Crkvi“, istaknuvši „hvale vrijedan duh samozataje i strogost života“, koji obilježavaju poucavanje otaca isusovaca. Pritom je podsjetio kako je upravo u pariškoj sveucilišnoj sredini u svetome Ignaciju i njegovim drugovima „dozrjela goruca želja pomoci dušama ljubeci i služeci u svemu Bogu, sve na vecu Njegovu slavu“. Stoga, upozorio je Papa, treba sacuvati „Ignacijev duh“, koji animira Gregorianu. Osim toga, istaknuo je kako je sveucilište upravo ove godine zapocelo nacrt kako bi „obrazovalo laike da svoj posebni crkveni poziv etickoga zauzimanja žive u javnome životu“. Obracajuci se studentima, ustvrdio je kako ucenje „zahtijeva „stalnu askezu i odricanje“, ali upravo „na tome putu osoba se osposobljuje za žrtvu i smisao dužnosti.“ Benedikt XVI. je tom zgodom podsjetio na slavnu tradiciju Gregoriane, rekavši kako je isusovac Cristoforo Clavio 1582. godine uredio takozvani„Gregorijanski kalendar“, pritom je podsjetio na oca Mattea Riccija koji je u daleku Kinu sa svojim svjedocenjem vjere ponio i znanje, koje je postigao kao ucenik oca Clavija.
U pozdravnom govoru , rektor Gregoriane, otac Gianfranco Ghirlanda kazao je kako prema intuiciji svetoga Ignacija, sveucilište teži „obrazovati množitelje“. Svecenici i laici pripremljeni valjanim pedagoškim metodama raspršeni po svijetu – istaknuo je rektor – umnažaju plodove za Kraljevstvo Božje u korist Crkve i društva.