Sveta Stolica i židovsko pitanje

(29. listopada 2006. – RV) “Sveta Stolica i židovsko pitanje od 1933. do 1945. godine“ naslov je knjige predstavljene 25. listopada u Rimu koju je napisao Alessandro Duce, profesor na sveucilištu u Parmi. U knjizi se potanko govori o humanitarnome zauzimanju Svete Stolice za Židove u doba progona od 1933., Hitlerova dolaska na vlast, do 1945. godine, svršetka drugoga svjetskoga rata. S autorom su kardinal Achille Silvestrini, talijanski senator Giulio Andreotti, profesor Andrea Riccardi, utemeljitelj zajednice svetoga Egidija i Giorgio Sacerdoti, predsjednik Židovskoga dokumentacijskog centra predstavili knjigu, koja obraduje neobjavljene dokumente cuvane u Tajnome arhivu Svete Stolice, i ne smo njih. U prvom su planu djela Pija XII. i njegovih suradnika kako bi se srušile optužbe za grobnu šutnju na racun ondašnje Crkve, zauzete naprotiv u stvarnoj pomoci svima koji bi inace bili odredeni za istrebljenje.
Govoreci o ulozi ondašnje Crkve u razgovoru za našu radio postaju, autor knjige kazao je kako Crkva nije bila nezainteresirana gledateljica, niti sukrivac, nego je i ona bila progonjena. Potpisivanje konkordata nije promijenilo njezino stanje. Dakle, pomoc koju je Crkva mogla pružiti Židovima jest pomoc progonjenoga, a ne onoga tko živi u normalnoj situaciji, ili prijatelja Vlade u Berlinu. Doktrinarna jasnoca nije upitna: osuden rasizam, ateisticki totalitarizam nadahnut na novom poganstvu – primjerice, povratak poganskim kultovima, osudena rasisticka doktrina: katolicka doktrina je oprecna nacionalsocijalistickoj. A iza svega stoji papa Pio XII. Na upit našega novinara zašto je stvorena takozvana „crna legenda“ unatoc tolikom trudu Svete Stolice u tragicnim godinama progona Židova, kazao je kako je to stoga jer je Papa malo govorio, poglavito o proganjanju Židova. Papa kaže: „Znam da sam malo govorio. To sam cinio stoga kako ne bih još više pogoršao stanje progonjenih“. On i njegovi suradnici su ogromna djela milosrda cinili svima koje je rat pogodio, dakle i Židovima. Uostalom, i u Vatikanu ih je ugošcavao – istaknuo je profesor.
Predsjednik Centra za židovsku suvremenu dokumentaciju, Giorgio Sacerdoti, usporedio je držanje Crkve u vrijeme nacizma i „humanitarnu akciju, cak i brojnih laika, prema pojedincima i obiteljima“. Na napore pape Pacellija kako bi lijecio rane svih ratnih žrtava podsjetio je Giulio Andreotti, istaknuvši kako su i Židovi priznali napore Svetoga Oca. Kad je Golda Meir došla u Rim, na veliko je hvalila onovremeno ponašanje. Tek je poslije zapocela polemicka tendencija, koja vjerojatno ništa nema s povijesnom istinom – istaknuo je Andreotti. O skrbi Crkve za progonjene židovske zajednice govorio je i kardinal Achille Silvestrini, bivši procelnik Zbora za Istocne Crkve. Cini mi se da ova knjiga donosi nešto što nije dobro poznato: to što su nunciji cinili u zemljama satelitima, primjerice u Madarskoj, Rumunjskoj, Slovackoj i Hrvatskoj. Dolazi do izražaja pastoralna i karitativna skrb Pija XII. Profesor Riccardi je pak kazao kako se Crkva borila protiv necovjecnosti rata. Na ovim stranicama nalazimo likove koje ne treba zaboraviti, poput monsinjora Burzija u Slovackoj i Cassula koji se u Rumunjskoj borio za Židove, te crkveno gostoprimstvo Židovima u Rimu – primijetio je Riccardi.