(20. listopada 2006. – RV) Glavna misijska zadaca jest naviještanje – kazao je kardinal
Crescenzio Sepe, Papin izaslanik, otvarajuci 18. listopada u gradu Chiang Mai, na
Tajlandu, Prvi misionarski kongres azijskih Crkava, na temu „Povijest Isusa Krista
u Aziji: slavljenje života i vjere“. Savez azijskih biskupskih konferencija je na
inicijativu Zbora za evangelizaciju naroda pripremio skup, koji ce biti svršen na
Svjetski misijski dan, 22. listopada. U nastupnom je govoru kardinal istaknuo kako
današnji covjek „više vjeruje svjedocima nego uciteljima, iskustvu nego nauku, životu
i djelima nego teoriji“. Stoga je svjedocanstvo kršcanskoga života, po Kristovu uzoru,
svjedoku u pravom smislu rijeci, glavni i nezamjenjivi oblik misija. Biti misionari
znaci ljubiti Boga svim svojim bicem sve do muceništva; ljubiti bližnjega, ili „upoznati,
odnosno osobno iskusiti, dijalogizirati, usporedivati se s drugim; ali takoder znaci
ljudima neodgodivo naviještati Radosnu vijest. Evangelizacija ce u stvari – pojasnio
je kardinal – uvijek imati kao temelj, središte i vrhunac svoga dinamizma, i jasno
naviještanje kako je u Isusu Kristu svakom covjeku ponudeno spasenje kao dar milosti
i milosrda samoga Boga. Vjera, dakle, nastaje iz naviještanja, putem govora ljubavi,
uvijek poštujuci lokalne, politicke, vjerske, kulturne i gospodarske stvarnosti, koje
su posebice razlicite na prostranome azijskom kontinentu. Kršcanin i kršcanske zajednice
– ustvrdio je kardinal – žive duboko ukorijenjeni u pojedine narode, nacionalne kulture,
ali uvijek u Kristovoj slobodi. Ni dijalog uvijek nije lagan, posebice u zemljama
– a to je slucaj i Azije – u kojima žive useljeni kršcani, koji, nažalost, uvijek
ne uživaju stvarnu slobodu vjere i savjesti. Otvaranje iskrenome dijalogu, prema kardinalovom
mišljenju, jedini je put kako bi se otklonila sablast vjerskih ratova, koji su krvlju
iscrtali brojna razdoblja ljudske povijesti i primorali brojne osobe napustiti vlastite
zemlje. Azija nam ocituje – kazao je nadalje kardinal – kako svijet jednostavno ne
proživljava krizu vjere ili religije, nego krizu kulture. Javlja se dakle potreba
nove inkulturacije vjere, koja ce pridonijeti stvaranju nove zajednice, prožete vlastitim
kulturnim cimbenicima i Kristovom porukom. Župska zajednica, na poseban nacin, može
postati valjan i stvaran prostor u kojemu se može ostvariti prava pedagogija susreta
i kultura prihvata. Iskustvo vjere i darova Duha Svetoga moraju stoga postati polazišna
tocka svake misionarske aktivnosti u selima, gradovima, školama ili bolnicama, medu
nesposobnima, odbacenima ili plemenima, pa cak u borbi za pravdu i ljudska prava.
Na koncu govora, kardinal je Crkvu u Aziji povjerio Mariji, misionarki i prvoj navjestiteljici,
svijetloj zvijezdi evangelizacije.