Jezovito ubojstvo siro-pravoslavnoga svecenika u Mosulu samo je potvrda užasa u kojemu
žive kršcani u Iraku. Nadbiskup Kirkuka Louis Sako govorio je, a prenijela je agencija
AsiaNews, o cijelim obiteljima koje su primorane napustiti zemlju. Potaknuo je mlade
na strpljivost te da ostanu u zemlji kako bi sudjelovali u njezinoj obnovi. Prema
nadbiskupovu mišljenju jedini moguci put, buduci da je iznevjereno išcekivanje višestranacke
i demokratske države, jest dijalog i suradnja medu religijama. On je prošlih dana,
pozvavši na veceru stotinjak vjerskih i politickih uglednika: šijita, sunita, kurda
i kršcana, dao opipljiv primjer mogucega dijaloga. Nije dosta osuditi, osvete ne služe
nicemu, treba na pozitivan nacin zajedno reagirati ako se želi u ime pravde i poštivanja
ljudskoga dostojanstva izgraditi bolje društvo – kazao je nadbiskup uzvanicima. Nadbiskup
je poželio da se takvi susreti svake godine ponavljaju i u drugim irackim gradovima.
„Povecati svjesnost: smanjiti rizik: duševne bolesti i samoubojstvo“, tema je koju
je Svjetska zdravstvena organizacija izabrala za Svjetski dan duševnoga zdravlja koji
je obilježen 10. listopada. Samoubojstvo je cesto posljedica dijagnoza ili pogrešnih
terapija u lijecenju psihickih smetnji. Samoubojstva su u posljednjih 45 godina porasla
za 60%, tako da se danas svake cetrdesete sekunde ubije jedna osoba, a samoubojstvo
je jedan od tri glavna uzroka smrti odraslih osoba u dobi izmedu 15. i 44. godine.
U razgovoru za našu radio postaju Vittorino Andreoli, ravnatelj psihijatrijskoga odjela
u bolnici svetoga Ivana Krstitelja u Veroni, kazao je kako se samoubojstvo povezuje
s depresijom, stoga ne cudi njegova ucestalost, jer depresija je samoca u masovnome
društvu; ustvari takvo društvo cini nevidljivima osobe, kao da su postale transparentne
– istaknuo je Andreoli i dodao kako je porast samoubojstava razmjeran stopi blagostanja;
u bogatim su zemljama samoubojstva brojnija nego u siromašnijima. Mlada osoba koja
se mijenja, koja ne zna tko je, koja se sebi ne dopada, cesto misli na smrt kao na
mogucnost izlaza iz teškoca – primijetio je Andreoli. Na primjedbu našega novinara
kako su pokušaji samoubojstva dvadeset puta ucestaliji od izvršenoga cina, kazao je
kako treba razlikovati pokušaje od neuspjelih samoubojstava. Pokušaji su zahtjev,
odnosno poruka koja želi reci – želim živjeti ali me trebaš voljeti, dok su neuspjela
samoubojstva naprotiv ubojstva koje se nisu ostvarila zbog kakve slucajnosti – istaknuo
je Andreoli i dodao kako se veoma puno govori o psihickim smetnjama, ali se ništa
ne cini kako bi se pomoglo osobama u akutnim krizama. Ne može se jednu takvu osobu
slati od nemila do nedraga, pa cak ni onda kad ju se primi u zdravstvenu ustanovu,
ne cini se sve kako bi se ustanovilo dijagnozu i utvrdilo rezultate terapije. Danas
je moguce lijeciti tu vrstu bolesnika, ili barem uciniti to da mogu živjeti u društvu.
Treba imati prikladna mjesta za njihovu terapiju, u kojima ce ostati do šest mjeseci
kako bi se moglo nadzirati zdravstveni napredak i promjenu psihickoga stanja – zakljucio
je Andreoli.