Dijalog može zamijeniti sukobe

(17. listopada 2006. – RV) Stotine osoba koje su posljednjih tjedana i mjeseci u ocajnome traženju sigurnijeg i dostojnijeg življenja izgubile život znak su uzbune za medunarodnu zajednicu koja ne uspijeva u našem globaliziranome svijetu ostvariti ciljeve solidarnosti i zaštite – kazao je nadbiskup Silvano Maria Tomasi, stalni promatrac Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima u Ženevi, na 57. zasjedanju Izvršnoga odbora Programa Visokoga povjerenstva Ujedinjenih naroda za izbjeglice, održanom pocetkom listopada. Nadbiskup Tomasi je istaknuo kako je „pojmovno odredenje selitelja, azilanta i izbjeglice bilo nejasno... oslabilo je Konvenciju usvojenu 1951. godine, Protokol usvojen 1967. te Konvenciju koja regulira neke probleme izbjeglica u Africi“, usvojenu 1969. godine. Potom je pozvao na zauzimanje da zaštita i potpora predvidena ženevskim konvencijama bude jamcena tražiteljima azila, koji cesto žive kao u virtualnome limbu, poput Iracana raspršenih po Bliskome istoku. Te su osobe ranjive, sukobi im prijece povratak u domovinu, a zemlje u kojima privremeno žive ne priznaju njihov status, koji je gotovo jednak statusu apolita. Kako bi se pomoglo onima koji se „u svijetu, preko mora i pustinja, bore kako bi pobjegli od rata, od kršenja svojih ljudskih prava i od gladi, ali i više od 5,7 milijuna izbjeglica i oko 24 milijuna preseljenih, potrebna su dodatna novcana sredstva, jer ona kojima se raspolaže nisu dostatna – istaknuo je nadbiskup Tomasi. Kako bi se „umanjilo patnje nezašticenoga covjecanstva“ dostatan je mali dio onoga što se troši na naoružanje. Potrebna je politicka volja kako bi se posvetilo suzbijanju drame onih koji su nasilno protjerani. Put dijaloga i poštivanja ljudskih prava može zamijeniti put sukoba. Zahvaljujuci klasicnim strategijama dobrovoljnoga povratka u domovinu, lokalnome ukljucivanju i zbrinjavanju stanovništva izbjeglicki bi logori u buducnosti mogli nestati s lica zemlje – zakljucio je nadbiskup Tomasi.