Papa primio u audijenciju brazilske, americke i irske biskupe
(16. listopada 2006. – RV) Papa Benedikt XVI. primio je danas u audijenciju americkoga
biskupa Williama Stephena Skylstada, predsjednika Konferencije katolickih biskupa
Sjedinjenih Americkih Država, zajedno s dopredsjednikom i glavnim tajnikom. Sveti
se Otac potom susreo s kardinalom Geraldom Majella Agnelom, predsjednikom Brazilske
biskupske konferencije, te njezinim dopredsjednikom i glavnim tajnikom. Osvrnuvši
se na susret sa Svetim Ocem, msgr. Odilo Petro Scherer, pomocni biskup São Paula i
glavni tajnik Brazilske biskupske konferencije, kazao je kako su Papi predstavili
Crkvu s brazilskim licem, i s njezinim bogatstvom vjere, pobožnošcu, radostima, nadama,
ali i problemima i velikim izazovima pred kojima se ona nalazi. Rijec je o Crkvi koja
je sve svjesnija vlastite misionarske uloge, žurnosti evangelizacije, kao i potrebe
da bude sol i kvasac Evandelja u društvu, pred svim društvenim, politickim i gospodarskim
izazovima. Napomenuvši nadalje kako je stalni izazov, a danas možda i najveci, izazov
nove evangelizacije, dublje svijesti o kršcanskoj vjeri i o tome što znaci biti kršcanin
u društvu, biskup je kazao kako je Sveti Otac vrlo mudro izabrao temu „Ucenici i misionari
Isusa Krista“, za sljedeci skup biskupâ Latinske Amerike. Prije svega, dakle, postoji
svijest da smo Isusovi ucenici, odnosno kršcanski i katolicki identitet koji trebamo
na neki nacin produbiti i sažeti. Svjesni smo da je to veliki dar, ne samo za nas
vec i za cijelo covjecanstvo. Nismo ucenici samo za sebe, nego za svijet, kao misionari
toga dara, kako bi naši narodi u Njemu imali život. Stoga naša nazocnost kao kršcana
katolika, i nazocnost Crkve medu našim narodima i u društvu, trebaju biti znak nade
i života – kazao je biskup te pojasnio kako taj znak treba donijeti dobre stvari društvu
i ljudima koji su cesto uronjeni u bol, patnju i brojne situacije u kojima nedostaje
nade. (16. listopada 2006. – RV) Papa Benedikt XVI. jutros je u audijenciju primio
irske biskupe koji se nalaze u pohodu „al Limina“. Irska je politicki podijeljena
na Irsku Republiku i Sjevernu Irsku, koja je dio Ujedinjenoga kraljevstva Velike Britanije.
Otocna je zemlja s vecinskim kršcanskim stanovništvom. Sveti Patrik je u V. stoljecu
u Irsku donio kršcanstvo, što je pogodovalo procvatu monaštva. Crkva je podijeljena
na cetiri crkvene provincije. Osim katolika, na otoku žive anglikanci, prezbiterijanci,
metodisti, a u Republici Irskoj takoder pravoslavni i muslimani. U Irskoj je tijesna
veza izmedu vjere i nacionalnoga identiteta, a kler je duboko ukorijenjen u društvu.
Zanimljivo je spomenuti kako se Ustav u svojoj preambuli poziva na dogmu o Presvetome
Trojstvu. U XII. stoljecu zemlju je zaposjeo engleski kralj Henrik II. i otad je zapocela
duga borba za osamostaljenjem. Pocetkom XX. stoljeca nastaju nacionalni pokreti i
poznata republikanska vojska IRA. Zapoceo je rat koji ce odnijeti 2.700 ljudskih života.
Godine 1921. mirovnim ugovorom otok je podijeljen na dva dijela. Po tom je ugovoru
Sjeverna Irska ostala u sastavu Ujedinjenoga Kraljevstva, a 26 županija ušlo je u
sastav Slobodne Irske Države, koja se 1948. godine službeno proglašava Republikom.
U Sjevernoj Irskoj 1998. godine dolazi do potpisivanja mirovnoga ugovora, otvara se
put pomirenju, a IRA u srpnju 2005. godine odlaže oružje. U posljednjim su desetljecima
utjecaj i ucinci sekularizacije u društvu bili znatni. Referendumom se 1995. godine
ozakonilo rastavu braka, ali je legalizacija pobacaja dva puta odbacena. Opala su
svecenicka zvanja, a u zemlji je ostalo samo jedno sjemenište. Mladi se ne prepoznaju
u vjerskoj tradiciji i veoma su sumnjicavi prema Crkvi. To je djelomicno i zbog toga
što župe prepuštaju školama odgoj mladih, koji se svodi na vjersku izobrazbu bez povezanosti
sa životom župne zajednice, a djelomicno i zbog neprimjernoga života pojedinih svecenika
što je prouzrocilo nesnalaženje i zaprepaštenost medu vjernicima. To je takoder u
Crkvi potaknulo razmišljanje o odnosu svecenika i laika vjernika, te o cinjenici da
nije dostatna cvrsta crkvena struktura kako bi se odgovorilo na izazove sekularizacije
i globalizacije.