Kako slušati vapaj bolesnih, pružiti im utjehu, poglavito nadu i solidarnost

(16. listopada 2006. – RV) Kako slušati vapaj bolesnih, pružiti im utjehu, poglavito nadu i solidarnost, bio je cilj XXII. nacionalnoga susreta Talijanske udruge za pastoral zdravstva, prošlih dana održanoga pod geslom „goli smo i ocajni“. Na susretu je sudjelovalo oko 350 pastoralnih djelatnika: svecenika i laika, a raspravljalo se o unaprjedenju duhovne potpore bolesnim osobama. Govoreci o naviještanju nade bolesnima, osamljenima i onima koji trpe zatvoreni u cetiri kucna zida, u razgovoru za našu radio postaju fra Marco Fabello, predsjednik udruge i ravnatelj casopisa „Fatebenefratelli“, kazao je kako je to veliki izazov za zdravstveni pastoral i Katolicku Crkvu u Italiji. Kao udruga nastojimo obrazovati clanove i osposobiti ih za zdravstveni pastoral. Dakle, u tijesnoj smo suradnji s postojecim stvarnostima i nastojimo u župama osmisliti njihovu nazocnost – kazao je. Na upit novinara što reci onima koji traže eutanaziju, kazao je kako onaj tko želi eutanaziju ne traži smrt, nego se pita cemu trpjeti, kakav smisao ima njegov život držan beskorisnim? To je veliko pitanje, a znaci da nemamo prikladan odgovor. To se ne odnosi samo na terminalnoga bolesnika, nego i na nesposobnu i ostarjelu osobu. Pitanje nastojimo produbiti, ali je teško prokrciti put u društvu poput našega u kojemu život gubi smisao. Naša je obveza tim veca što je stanje teže. Možda su rijeci suvišne, gotovo su beskorisne, potrebnija je nazocnost, blizina – kazao je i dodao kako možda izgleda banalno, ali staviti ruku u ruku ima veliko znacenje. Vec postoje veoma važni znanstveni odgovori, humaniji pristup medicine, psihološka potpora, prikladniji pastoral zdravstva i spremnije osobe. Sve je to potrebno, jer nije dosta biti dobri kršcani da samim tim budemo velika pomoc osobama koje mole, traže i svoje ocajne ruke pružaju prema nama – zakljucio je fra Marco.