2006-10-14 18:38:49

Uz liturgijska citanja XXVIII. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Jure Antunovic


Božja nas Rijec ove nedjelje usmjerava prema istinskoj mudrosti. Kao odgovorne slušatelje provocira nas pred Bogom koji nam govori i koji nas poziva da hrabro slijedimo Isusa. Ovih nekoliko biblijskih redaka iz knjige Mudrosti uvodi nas na duhovni put kako bismo postali ljudi Mudrosti. Taj put zapocinje sa željom, stavljajuci covjeka pred izazov izmedu mnogih materijalnih, duhovnih, kulturnih i društvenih, cak i tjelesnih, dobara, i mudrosti koja se posjeduje i uci od Boga. Salomon je mudrost volio više od moci, zdravlja, bogatstva, ljepote i svjetla. Osim želje put zahtjeva i molitvu: pred mudrošcu svi smo jednaki, jer ona nije predodredena samo nekima, posebnim odabranicima, nego svakom muškarcu i svakoj ženi. Dosta je da je kao ljudska stvorenja tražimo, to jest s poniznošcu, zauzetošcu i hrabrošcu. Ali, jesmo li uvjereni da «Mudrost» vrijedi više od zlata citavoga svijeta? Poglavito u naše vrijeme kada živimo u eri naglašene sekularizacije i kada smo sa svih strana napastovani tendencijama asimilacije i sinkretizma.
Prvo citanje nas priprema na slušanje Evandelja u kojemu susrecemo Isusa Krista, utjelovljenu Mudrost, i dobra koja nosi sa sobom u susretu s mladicem koji traži mudrost. Slijediti Isusa Krista vrijedi više od svih ovozemaljskih dobara.
Isus Krist u Evandelju nas je poucio o našem pozivu slušaca njegove rijeci. Ova je nedjelja suceljavanja, dijalektike i provjere. Bog nam govori, a mi smo sugovornici te njegove rijeci. Iz ovog suceljavanja covjek je opravdan i spašen, ili osuden. «Božja rijec je živa, djelotvorna i oštrija od dvosjeklog maca». Bog osobno zahvaca covjeka i uspostavlja odnos. Božja rijec stvara odgovornost. Slušati je i prihvatiti je na životan nacin znaci uci u spasenje. Kršcanin ima perspektivu uci u novu, obecanu zemlju, gdje Isus Krist vodi u spasenje, to jest u puninu Kraljevstva. Možda smo takoder i mi, naviknuti na nedjeljno slušanje, postali pomalo kardioskleroticni. Grijeh, hedonizam, oholost mogu nam promijeniti srce nagore. Božja Rijec obraca ili ne obraca: ovisi o nama.
Nedjeljni evandeoski odlomak donosi simpaticnu i dirljivu sliku mladica koji ide za Isusom, poklanja se pred Njim, i od njega traži važan savjet: kako postici vjecni život. Ponašanje mladica nije odgovor na Isusovu rijec, nego je rijec o njegovom osobnom pothvatu. Davao je dojam da je iskren, pošten, pomalo naivan mladic, i upravo stoga Isus upravlja pogled na njega i zavoli ga. Mladic nije imao hrabrosti prodati svoje bogatstvo i slijediti Isusa, iako mu je Isus obecao blago u Nebu. Na Isusov prijedlog mladic se povlaci, postaje tužan i udaljava se. Dok se mladic udaljavao Isus ponovno pogleda svoje ucenike i rece im: Kako je bogatašima teško uci u kraljevstvo Božje! Dok su se ucenici cudili Isus im se ponovno s ozbiljnošcu o istoj stvari obraca slikom o devi i iglenim ušicama. I tu dodiruje središnje pitanje: Tko se uopce može spasiti? U pitanje je stavljen smisao i cilj ljudskoga života. Isusov tekst je oštar, nimalo ga ne razvodnjava niti ublažava. Posljednja rijec u svezi s time jest da je spasenje nemoguce covjeku, ali ne i Bogu. A mi znademo da Bog želi spasenje sviju. Prijedlog Isusova odreknuca u prvi mah nas zastrašuje, ali postaje prihvatljivo i cak poželjno ako proširimo perspektivu prema posljednjem Isusovu pozivu: «Slijedi me», to jest bezuvjetno se povjeri meni, u duhu se ujedini sa mnom. Slijedeci Krista, slobodni od sklonosti koje nas zatvaraju i ogranicavaju, od Božje milosti cemo primiti dubinski mir. Naše srce postaje kraljevstvo Božje, to jest mir i radost u Duhu Svetom. Ovo Evandelje nije poslano samo nekima, nego svima, poziv na odricanje od dobara, konkretna ljubav prema siromasima i istinsko slijedenje Isusa, odnosi se na svakog kršcanina, a sažeto je u rijeci obracenje. Evandelje je uistinu lijepa i radosna vijest upucena nama, potice nas i duhovno nas cini zauzetima i optimistima. Amen!








All the contents on this site are copyrighted ©.