Uz liturgijska citanja XXVIII. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Jure Antunovic
Božja nas Rijec ove nedjelje usmjerava prema istinskoj mudrosti. Kao odgovorne slušatelje
provocira nas pred Bogom koji nam govori i koji nas poziva da hrabro slijedimo Isusa.
Ovih nekoliko biblijskih redaka iz knjige Mudrosti uvodi nas na duhovni put kako bismo
postali ljudi Mudrosti. Taj put zapocinje sa željom, stavljajuci covjeka pred izazov
izmedu mnogih materijalnih, duhovnih, kulturnih i društvenih, cak i tjelesnih, dobara,
i mudrosti koja se posjeduje i uci od Boga. Salomon je mudrost volio više od moci,
zdravlja, bogatstva, ljepote i svjetla. Osim želje put zahtjeva i molitvu: pred mudrošcu
svi smo jednaki, jer ona nije predodredena samo nekima, posebnim odabranicima, nego
svakom muškarcu i svakoj ženi. Dosta je da je kao ljudska stvorenja tražimo, to jest
s poniznošcu, zauzetošcu i hrabrošcu. Ali, jesmo li uvjereni da «Mudrost» vrijedi
više od zlata citavoga svijeta? Poglavito u naše vrijeme kada živimo u eri naglašene
sekularizacije i kada smo sa svih strana napastovani tendencijama asimilacije i sinkretizma. Prvo
citanje nas priprema na slušanje Evandelja u kojemu susrecemo Isusa Krista, utjelovljenu
Mudrost, i dobra koja nosi sa sobom u susretu s mladicem koji traži mudrost. Slijediti
Isusa Krista vrijedi više od svih ovozemaljskih dobara. Isus Krist u Evandelju
nas je poucio o našem pozivu slušaca njegove rijeci. Ova je nedjelja suceljavanja,
dijalektike i provjere. Bog nam govori, a mi smo sugovornici te njegove rijeci. Iz
ovog suceljavanja covjek je opravdan i spašen, ili osuden. «Božja rijec je živa, djelotvorna
i oštrija od dvosjeklog maca». Bog osobno zahvaca covjeka i uspostavlja odnos. Božja
rijec stvara odgovornost. Slušati je i prihvatiti je na životan nacin znaci uci u
spasenje. Kršcanin ima perspektivu uci u novu, obecanu zemlju, gdje Isus Krist vodi
u spasenje, to jest u puninu Kraljevstva. Možda smo takoder i mi, naviknuti na nedjeljno
slušanje, postali pomalo kardioskleroticni. Grijeh, hedonizam, oholost mogu nam promijeniti
srce nagore. Božja Rijec obraca ili ne obraca: ovisi o nama. Nedjeljni evandeoski
odlomak donosi simpaticnu i dirljivu sliku mladica koji ide za Isusom, poklanja se
pred Njim, i od njega traži važan savjet: kako postici vjecni život. Ponašanje mladica
nije odgovor na Isusovu rijec, nego je rijec o njegovom osobnom pothvatu. Davao je
dojam da je iskren, pošten, pomalo naivan mladic, i upravo stoga Isus upravlja pogled
na njega i zavoli ga. Mladic nije imao hrabrosti prodati svoje bogatstvo i slijediti
Isusa, iako mu je Isus obecao blago u Nebu. Na Isusov prijedlog mladic se povlaci,
postaje tužan i udaljava se. Dok se mladic udaljavao Isus ponovno pogleda svoje ucenike
i rece im: Kako je bogatašima teško uci u kraljevstvo Božje! Dok su se ucenici cudili
Isus im se ponovno s ozbiljnošcu o istoj stvari obraca slikom o devi i iglenim ušicama.
I tu dodiruje središnje pitanje: Tko se uopce može spasiti? U pitanje je stavljen
smisao i cilj ljudskoga života. Isusov tekst je oštar, nimalo ga ne razvodnjava niti
ublažava. Posljednja rijec u svezi s time jest da je spasenje nemoguce covjeku, ali
ne i Bogu. A mi znademo da Bog želi spasenje sviju. Prijedlog Isusova odreknuca u
prvi mah nas zastrašuje, ali postaje prihvatljivo i cak poželjno ako proširimo perspektivu
prema posljednjem Isusovu pozivu: «Slijedi me», to jest bezuvjetno se povjeri meni,
u duhu se ujedini sa mnom. Slijedeci Krista, slobodni od sklonosti koje nas zatvaraju
i ogranicavaju, od Božje milosti cemo primiti dubinski mir. Naše srce postaje kraljevstvo
Božje, to jest mir i radost u Duhu Svetom. Ovo Evandelje nije poslano samo nekima,
nego svima, poziv na odricanje od dobara, konkretna ljubav prema siromasima i istinsko
slijedenje Isusa, odnosi se na svakog kršcanina, a sažeto je u rijeci obracenje. Evandelje
je uistinu lijepa i radosna vijest upucena nama, potice nas i duhovno nas cini zauzetima
i optimistima. Amen!