U Rimu završen seminar o odnosu posvećenoga života i socijalnoga nauka Crkve

(14. listopada 2006. – RV) Posvecene su osobe svjedocenjem evandeoskih blaženstava i posvemašnjom raspoloživošcu za spasenje svijeta pozvane evandeoskom radikalnošcu produhoviti društvene, politicke i gospodarske odnose. Duhovnost i obrazovanje putem prikladnoga poznavanja i primjene crkvenoga socijalnog nauka su dva svrsishodna puta – istaknuto je na medunarodnome seminaru u Vatikanu, koji su za redovnike i redovnice 12. i 13. listopada organizirali Zbor za ustanove posvecenoga i društva apostolskoga života i Papinsko vijece Justitia et pax. U zakljucnome je govoru, predsjednik Papinskoga vijeca kardinal Renato Martino, istaknuo kako evandeoska skrb brojnih redovnika i redovnica za siromašne cini najsvjetlije poglavlje moderne i suvremene crkvene povijesti. Osim toga, odao je priznanje brojnim redovnicima i redovnicama, skrivenim herojima kršcanske ljubavi i vjernim služiteljima evandeoske ljubavi. Prema kardinalovome mišljenju najvažniji i najžurniji društveni apostolat koji redovnici i redovnice trebaju ciniti jest potpuno opredjeljenje za Boga kako bi socijalnome, gospodarskom i politickom svijetu naviještali da se bez Boga radi protiv covjeka. Zatim je istaknuo kako bi obrazovno uporište na socijalnome crkvenom nauku i njegova provedba mogli na prikladan nacin poticati obnovu posvecenoga života. Osim toga upozorio je na prikladnost izdavanja dokumenta koji bi za posveceni život, polazeci od socijalnoga Uciteljstva, rasvijetlio neke obrazovne smjernice. Sestra Helen Alford je opširno govorila o problemima i perspektivama odnosa izmedu posvecenoga života i obrazovanja u socijalnome crkvenom nauku, potom je španjolski franjevac kardinal Carlos Amigo Vallejo iscrpno osvijetlio odnos izmedu bitnih crta posvecenoga života i socijalnoga crkvenog nauka, usporedujuci tri redovnicka zavjeta s tri temeljne pouke izražene u Kompendiju socijalnoga nauka Crkve. Posveceni život u siromaštvu jest osobno predanje u sigurnost pravednoga Boga, a Kompendij poucava kako Bogu sve pripada; zavjet cistoce je bezuvjetno darivanje Bogu, Kompendij potvrduje nedjeljivo zauzimanje za bližnjega; dok je zavjet poslušnosti nasljedovanje Krista poslušnoga Ocu, a Kompendij istice kako se osoba potpuno ostvaruje u otvaranju bližnjem – pojasnio je kardinal.