Uz liturgijska citanja XXVII. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Jure Antunovic
Nedjeljna liturgijska citanja stavljaju nam na razmišljanje dvije velike istine: Božji
nacrt ljubavi koji postiže svoje ispunjenje stvaranjem muškarca i žene i kontemplaciju
Krista, Sina Božjega, u njegovu središnjem otajstvu smrti i uskrsnuca. Bog jer stvorio
muškarca i ženu na svoju sliku i priliku. Bog ne samo da je stvorio ljudsko stvorenje
nego želi da bude sretno, zadovoljno: a to je moguce samo ako prvi covjek bude u pratnji
žene jer «nije dobro da covjek bude sam». Slika kosti uzete od Adama govori nam da
su covjek i žena jednaki. To je priznao i Adam nazvavši svoju ženu «kost od moje kosti»,
gotovo da je drugi njegov «ja». Jasno je dakle, da jednakost u dostojanstvu i covještvu,
muškarca i žene, ne bi trebalo stvarati program socijalnog nazatka jer se oduvijek
nalazi u Božjem nacrtu koji je u svojoj ljubavi prema nama, stvorio muškarca i ženu
kao stvorenja ljubavi. Svjesni smo da je bracna ljubav dio Božjeg nacrta stvaranja
od pocetaka i da je seksualnost velicanstveni Božji izbor, a ne neka koncesija ljudskoj
krhkosti. Nažalost seksualnost se može živjeti na neuredan nacin, cak perverzan i
protivan Božjoj volji, ali iskustvo seksualnosti kao potpunoga i medusobnoga dara
je nešto veliko i velicanstveno. Biblijski tekst Postanka poziva se i tumaci Isusovim
naucavanjem, dok je napuštao Galileju i uputio se prema Jeruzalemu. U tome kontekstu
evandelist Marko nam donosi jedan provokativan incident od strane farizeja, povezan
s brakom, s ciljem da stavi Isusa u kontradikciju s Mojsijem. Na upit Farizeja «je
li možda dopušteno mužu otpustiti vlastitu ženu», Isus odgovora negativno, jer je
Mojsije dopustio povlasticu razvoda zbor tvrdoce njihova srca, ali na poceku nije
bilo tako. Ustvari Bog je stvorio muškarca i ženu da se brakom ujedine u duboko jedinstvo
nerazdruživo, nerazrješivo i nerazdvojivo. To je prvi i jedini put da se Krist u Evandelju
poziva od Mojsijeva zakona na prvotni zakon. Sve se to dogodilo pred narodom, javno.
Ovakav Isusov odgovor uzburkao je i ucenike. Isus im je bez oklijevanja odgovorio
donoseci jednu apsolutnu novinu, kazavši kako je rijec o pravom preljubu, jer su i
muž i žena pozvani na vjernost. U liturgijskim citanjima ove nedjelje, posebno
dolazi do izražaja kršcanski brak. Svi oni koji sudjeluju na Euharistiji to ne mogu
zanijekati: i medu njima neki su oženjeni, drugi udovice i udovci i proizlaze iz života
življenog u braku, neki su možda i rastavljeni i ponovno oženjeni: svi su kršteni.
Danas je cesta pojava da bracni život ude u krizu i da se ugasi pod pritiscima razlika,
neslaganja i nepodudaranja ili od afektivne osiromašenosti zbog zamora koji donosi
svakodnevica. Ipak, raskid braka stvara veliku patnju, duboke rane, u životu supružnika
i oko njih. Ova eventualnost danas nije rijetka niti medu krštenima. Cak se širi i
mišljenje da je to normalno, a uspješni brakovi to jest vjerni muškarci i žene se
smatraju izuzetno produhovljenima, cak cudnima, izuzetkom. Taj mentalitet suprotan
je evandeoskom nauku. Crkva sve s jasnocom potice na sukladno ponašanje, a u svome
majcinskome pastoralnom radu prati i one koji se nalaze u moralnim i duhovnim teškocama. Citavo
covjecanstvo pozvano je braniti i širiti vrednotu obitelji, “nužno dobro za narode,
prijeko potreban temelj za društvo”, istaknuo je papa Benedikt XVI. u homiliji u Valenciji,
i dodao, kako roditelji, imaju pravo i neotudivu dužnost prenositi vjeru djeci, odgajati
ih tako da djeca pomalo otkrivaju vlastiti identitet, imaju pravo i dužnost uvoditi
ih u društveni život, uciti ih odgovornom služenju cudorednom slobodom i sposobnosti
da ljube koja izvire iz osobnog iskustva ljubavi, nadasve u susretu s Bogom.