2006-10-07 18:52:13

Uz liturgijska citanja XXVII. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Jure Antunovic


Nedjeljna liturgijska citanja stavljaju nam na razmišljanje dvije velike istine: Božji nacrt ljubavi koji postiže svoje ispunjenje stvaranjem muškarca i žene i kontemplaciju Krista, Sina Božjega, u njegovu središnjem otajstvu smrti i uskrsnuca. Bog jer stvorio muškarca i ženu na svoju sliku i priliku. Bog ne samo da je stvorio ljudsko stvorenje nego želi da bude sretno, zadovoljno: a to je moguce samo ako prvi covjek bude u pratnji žene jer «nije dobro da covjek bude sam». Slika kosti uzete od Adama govori nam da su covjek i žena jednaki. To je priznao i Adam nazvavši svoju ženu «kost od moje kosti», gotovo da je drugi njegov «ja». Jasno je dakle, da jednakost u dostojanstvu i covještvu, muškarca i žene, ne bi trebalo stvarati program socijalnog nazatka jer se oduvijek nalazi u Božjem nacrtu koji je u svojoj ljubavi prema nama, stvorio muškarca i ženu kao stvorenja ljubavi. Svjesni smo da je bracna ljubav dio Božjeg nacrta stvaranja od pocetaka i da je seksualnost velicanstveni Božji izbor, a ne neka koncesija ljudskoj krhkosti. Nažalost seksualnost se može živjeti na neuredan nacin, cak perverzan i protivan Božjoj volji, ali iskustvo seksualnosti kao potpunoga i medusobnoga dara je nešto veliko i velicanstveno.
Biblijski tekst Postanka poziva se i tumaci Isusovim naucavanjem, dok je napuštao Galileju i uputio se prema Jeruzalemu. U tome kontekstu evandelist Marko nam donosi jedan provokativan incident od strane farizeja, povezan s brakom, s ciljem da stavi Isusa u kontradikciju s Mojsijem. Na upit Farizeja «je li možda dopušteno mužu otpustiti vlastitu ženu», Isus odgovora negativno, jer je Mojsije dopustio povlasticu razvoda zbor tvrdoce njihova srca, ali na poceku nije bilo tako. Ustvari Bog je stvorio muškarca i ženu da se brakom ujedine u duboko jedinstvo nerazdruživo, nerazrješivo i nerazdvojivo. To je prvi i jedini put da se Krist u Evandelju poziva od Mojsijeva zakona na prvotni zakon. Sve se to dogodilo pred narodom, javno. Ovakav Isusov odgovor uzburkao je i ucenike. Isus im je bez oklijevanja odgovorio donoseci jednu apsolutnu novinu, kazavši kako je rijec o pravom preljubu, jer su i muž i žena pozvani na vjernost.
U liturgijskim citanjima ove nedjelje, posebno dolazi do izražaja kršcanski brak. Svi oni koji sudjeluju na Euharistiji to ne mogu zanijekati: i medu njima neki su oženjeni, drugi udovice i udovci i proizlaze iz života življenog u braku, neki su možda i rastavljeni i ponovno oženjeni: svi su kršteni. Danas je cesta pojava da bracni život ude u krizu i da se ugasi pod pritiscima razlika, neslaganja i nepodudaranja ili od afektivne osiromašenosti zbog zamora koji donosi svakodnevica. Ipak, raskid braka stvara veliku patnju, duboke rane, u životu supružnika i oko njih. Ova eventualnost danas nije rijetka niti medu krštenima. Cak se širi i mišljenje da je to normalno, a uspješni brakovi to jest vjerni muškarci i žene se smatraju izuzetno produhovljenima, cak cudnima, izuzetkom. Taj mentalitet suprotan je evandeoskom nauku. Crkva sve s jasnocom potice na sukladno ponašanje, a u svome majcinskome pastoralnom radu prati i one koji se nalaze u moralnim i duhovnim teškocama.
Citavo covjecanstvo pozvano je braniti i širiti vrednotu obitelji, “nužno dobro za narode, prijeko potreban temelj za društvo”, istaknuo je papa Benedikt XVI. u homiliji u Valenciji, i dodao, kako roditelji, imaju pravo i neotudivu dužnost prenositi vjeru djeci, odgajati ih tako da djeca pomalo otkrivaju vlastiti identitet, imaju pravo i dužnost uvoditi ih u društveni život, uciti ih odgovornom služenju cudorednom slobodom i sposobnosti da ljube koja izvire iz osobnog iskustva ljubavi, nadasve u susretu s Bogom.







All the contents on this site are copyrighted ©.